Budući roditelji koji pričaju i pevaju svojim bebama dok su još u stomaku, time im daju dobru osnovu za razvoj veštine govora.
"To je znak da bebe jako brzo razvijaju osećaj za učenje jezika i usvajanje zvukova koje čuju", kaže Hutilajnen.
Studija je pokazala da bebe pamte zvukove koje čuju dok su još uvek u stomaku i da se već u mozgu fetusa razvijaju veze koje im omogućavaju da obrade misli i osećaje iz "spoljašnjeg" sveta.
Već postoji dokaz da fetusi mogu da uče i da se kasnije, kao bebe, sećaju pesama ili onoga što im je pročitano iz knjiga pre nego što su rođene.
U ovom istraživanju, naučnici su još nerođenim bebama ponavljali jednu reč, "tatata", koja nema nikakvo značenje, ali uklapa se u pravila finskog jezika.
Ukupno 33 žene je učestvovalo u ispitivanju i od 29. nedelje trudnoće do samog porođaja, polovina njih je stotine puta preslušala ovu snimljenu reč, sa varijacijama u slovima, kao npr. "tatoa".
Zatim je, po rođenju, praćena aktivnost mozga kod beba kada čuju ovu reč. Novorođenčad koja su ovu reč slušala još u stomaku, pokazala su reakciju kada su je čule i mogle su da prepoznaju promene u reči.
Profesor Hutilajnen naglašava da bebe počinju da čuju zvuke tek u drugoj polovini trudnoće i savetuje roditelje da pričaju svojim još nerođenim bebama.