U čemu je razlika između zelenog i crnog, šta su u stvari biljni čajevi i još poneka zanimljivost o ovom ukusnom i zdravom napitku.
Tržište je preplavljeno cajevima - postoji verovatno više verzija ovog napitka nego što biste mogli i da pretpostavite - ali na vecina njih dolazi sa istog "mesta": u pitanju je biljka camellia sinesis.
Zeleni, beli i crni caj prave se, dakle, od iste biljke, iako to ne biste rekli na prvi pogled, jer se njihov izgled i ukus toliko razlikuju.
MONDO aplikacija ponovo na Google Play Store! PREUZMITE JE!
Razliku u izgledu i ukusu pravi trenutak u kojem se listovi biljke prikupljaju, kao i nacin njihovog sušenja i obrade.
Na jednom kraju spektra je beli caj. Pravi se tako što se listici caja beru dok se još nisu sasvim otvorili, i dok su prekriveni paperjastim velicastim dlacicama, po kojima je ovaj caj i dobio ime. Minimalno se obraduje i suši se odmah nakon cupanja, tako da se oksidacija svede na najmanju mogucu meru.
Da bi se dobio zeleni caj, beru se mladi svetlozeleni tek otvoreni listovi. Oni se zatim ostave da uvenu, tako da iz njih ispari voda, a onda se pare. To sprecava oksidaciju enzima koji se prirodno nalaze u lišcu. Zatim sledi sušenje, ali zahvaljujuci prethodnoj obradi listici zadržavaju zelenu boju.
Crni caj dobija se nešto drugacijom obradom. Prvo se sveže lišce suši, slicno kao i kod zelenog caja. Zatim se valja, tako da se oslobode enzimi, a onda se listovi ostave da oksidiraju. To je ono što crnom caju daje karakteristicnu boju. Samo listovi kod kojih je proces oksidacije uspešno okoncan se zatim suše, i to sušenje zaustavlja dalju oskidaciju. Važno je da se to uradi u pravom trenutku, jer je oksidacija ono što crnom caju daje taj dubog ukus u kojem uživamo.
Ako se pitate u cemu je onda razlika izmedu svih tih vrsta crnih, zelenih ili belih cajeva koji nam se nude (kad se vec svi dobijaju od iste biljke i istim procesom obrade), odgovor je u dodacima sa kojima se kombinuju. Recimo, u cuveni earl grey (koji je crni caj) prilikom procesa obrade dodaje se malo ulja bergamota.
Biljni "cajevi", poput onih od kamilice, nane, šipka... ne prave se od biljke caja, tako da tehnicki i ne spadaju u cajeve.