Prvi korak ka prevazilaženju društvene anksioznosti je prepoznavanje. A onda, i "reprogramiranje" mozga, tako da prestanete da živite u uverenju da niste dovoljno dobri...
Društvena anksioznost pogada milione ljudi u svetu, ali se manifestuje na razlicite nacine. Ima ljudi koje uznemirava strah da nece imati šta interesantno da kažu kad se nadu u društvu, dugi su jako zabrinuti zbog mogucnosti da drugi primete njihovu nervozu (rumenilo kože, pojacano znojenje)…
Prema psihologu Dejvidu Moskovicu, to su dva od cetiri najcešca tipa socijalne anksioznosti. A ako prepoznate korene i vrstu vaše anksioznosti, lakše cete moci da se nosite sa tim osecajem.
"Jako pomaže kad uspete da identifikujete šta je ono što vas plaši i što pokušavate da izbegnete. Cesto nije u pitanju sama situacija ono cega se ljudi plaše, vec ono što veruju da bi moglo da se desi u takvoj situaciji", kaže Moskovic, profesor na Univerzitetu Voterlu u Ontariju.
"Cesto je u pitanju zamišljanje katastrofe sa kojom osoba veruje da ce se suociti u odredenoj situaciji", objašnjava Moskovic za "Hafington post". "Važno je da osoba koja pati od anksioznosti to razume, to je inicijalni korak, da prepoznaju kakav strašan razvoj dogadaja zamišljaju."
Moskovic je, na osnovu svojih istraživanja, identifikovao cetiri tipa (ili izraza) društvene anksioznosti:
Anksioznost zbog socijalnih veština i ponašanja
Anksioznost zbog cinjenice da smo anksiozni
Anksioznost zbog fizickog izgleda
Anksioznost zbog karaktera
Psiholog Elen Hendriksen njegov rad iskoristila je kao polazište za svoju knjigu "Kako da budete ono što jeste: Utišajte unutrašnjeg kriticara i prevazidite socijalnu anksioznost".
Hendriksenova smatra da svi ovi tipovi anksioznosti imaju nešto zajednicko: bazirane su na strahu od "fatalne nesavršenosti", necega što ima veze sa našim fizickim izgledom ili socijalnim veštinama, što ce "izaci na videlo" i uciniti da izgledamo glupo.
"Iako nama ta 'strašna nesavršenost' deluje sasvim realno, u stvarnosti u najvecem broju slucajeva ili ne postoji, ili je sasvim zanemarljiva, i ni u kom slucaju nece izazvati osudu koje se toliko plašimo", kaže ona.
"Prepoznavanje tipa socijalne anksioznosti je prvi korak ka prevazilaženju. Prvi korak u 'reprogramiranju' vašeg mozga, tako da nestane taj osecaj da niste dovoljno dobri."
Kako da konacno sebe uverite da ste stvarno dovoljno dobri i stavite taj osecaj anksioznosti pod kontrolu, umesto da on kao do sada kontroliše vas? Evo šta strucnjaci preporucuju.
Anksioznost zbog socijalnih veština i ponašanja
Ako se prestravite od same pomisli na "diskusije u malim grupama" (oko nekog projekta na poslu, recimo) ili se uznemirite kad znate da idete negde gde cete morati da caskate sa ljudima, vaša anksioznost skoncentrisana je oko vaših socijalnih veština (ili manjka socijalnih veština, kako to verovatno izgleda iz vaše perspektive).
"Možda ste zabrinuti da necete imati o cemu da priacte, ili da ce osobe sa kojima razgovarate misliti da ste cudni i nezanimljivi", kaže Moskovic. "Zamišljate da ce ljudi želeti da što pre završe razgovor sa vama, a onda se udaljiti sa izrazom prezira na licu."
Iako je prvi poriv koji osetite, ako patite od ovog tipa socijalne anskioznosti da sve što biste mogli da pricate "smislite" unapred, ili da nadete neki cošak i vece provedete skrolujuci po telefonu u nadi da vas niko nece primetiti, Moskovic kaže da bi zapravo trebalo da se upustite u to što donosi prilika koja vas ocekuje. Pridite ljudima, upoznajte se, razgovarajte… cak i ako morate to sebi da predstavite samo kao (potencijalno) zabavan eksperiment.
"Upustite se u što više konverzacija 'jedan na jedan', vežbajte fokusiranje na zadatak koji je pred vama - slušanje onoga što vam druga osoba govori i odgovarajuci prirodno, održavajuci kontakt ocima sve vreme", savetuje on. "I dok to radite, skupljajte 'dokaze' da ljudi (ocigledno) ne misle da ste cudni ili dosadni."
Ukratko receno, prestanite sami sebe da sabotirate. To što ste vi nervozni, uznemireni i osecate se cudno dok razgovarate sa nekim ne znaci da vas ljudi doživljavaju na taj nacin, niti da takav utisak ostavljate.
Anksioznost zbog anksioznosti
Kad ste nervozni jer se bojite da ce drugi primetiti vašu nervozu, osecate se kao da je džinovski reflektor usmeren pravo na vas. I kako vreme odmice, vi sve više crvenite, znojite se i sve vam je teže da se smirite.
Kako da prevazidete to? Moskovic savetuje da ne izbegavate situacije u kojima se osecate tako. U krajnjoj liniji, niste centar sveta i malo je verovatno da ce svi prisutni uopšte primetiti da ste pocrveneli.
"Ako ste na nekom društvenom dogadaju, vecina ljudi je manje ili više nervozna, narocito ako je dogadaj formalne prirode. A što više budete 'vežbali', ti vidljivi 'simptomi' anksioznosti bice sve manje primetni", kaže on.
Anksioznost zbog fizickog izgleda
Kad je koren vaše anksioznosti u vašem izgledu, ogledalo vam nije prijatelj. Pogledate se i vidite "ogromnu bubuljicu koju nikakav korektor nece pokriti, kosa vam je užasna, i stvarno je trebalo da skinete cetiri, pet kila pre nego što se tako obucete"…
Prestanite da budete tako strogi prema sebi. Svi mi imamo mane. A, zabave radi, tu je i cinjenica da što se više trudimo da ih prikrijemo, one se sve više vide. I zato je jedini nacin da se oslobodite tog osecaja - da prihvatite sebe.
"Okrutni paradoks socijalne anksioznosti je da stvari koje radimo da bismo je prikrili - preterivanje sa kolicinom šminke, kosa preko lica, dugi rukavi usred leta - samo ce privuci pažnju na to što želite da prikrijete, šta god to bilo", kaže Hendriksonova.
Nemojte dozvoliti da vas socijalna anksioznost spreci da provodite kvalitetno vreme sa ljudima koje volite i koji vas vole. Sledeci put kad vas prijatelji pozovu na pice usred nedelje, idite. Cak i ako je vaša omiljena haljina u kojoj izgledate kao da ste pet kila mršaviji na pranju.
Kad izbegavate ljude, ili ne dolazite na dogadaje na koje ste pozvani, vi šaljete poruku da ne želite da ucestvujete, iako je zapravo za to "kriva" anksioznost, objašnjava Hendriksenova.
Anksioznost zbog karaktera
Kad se vaša anksioznost vrti oko karaktera, osecate se kao najneinteresantnija osoba u prostoriji, uvek. Mislite da svaki razgovor ucinite dosadnim i besmislenim, sigurni ste da niko ne želi da cuje ništa o vašem poslu, a cak i ako vam neko postavi neko pitanje na tu temu, sigurni ste da cete se pokazati kao potpuno nekompetentna budala.
Nemojte biti tako strogi prema sebi. Niko nije beskrajno duhovit, vrcav i zabavan sve vreme. Niko ne puca od samopouzdanja sve vreme, niti se u sve razume, zar ne?
Pa, zašto bi za vas važila drugacija pravila?
"Istina je da kad pokušavate da se predstavite kao osoba bez mana, zapravo ostavljate utisak nadobudne, neprijateljski nastrojene osobe. Sitne nesavršenosti su ohrabrujuce iz perspektive drugih ljudi, i cine nas otvorenijim. Nosite ih sa ponosom", porucuje Hendriksenova.