Kada se pojavio u drugoj evoluciji, 2002. godine, Megan je doneo zanimljiv pristup uredjenju unutrašnjosti. Umesto depresivno tamnih boja, Megan je zasijao svetlim tonovima boje peska, okera, svetlosive i kariranih uzoraka.
Mekan automobil više ne postoji, zato što nije potreban i zato što su njegove vozne osobine ograničene. Naravno, sve ovo treba prihvatiti u odredjenim okvirima. Bilo bi potpuno pogrešno pomisliti da se više ne vodi računa o udobnosti putnika.
Armija inženjera, dizajnera enterijera, stručnjaka za ergonomiju i umetnika, za velike pare svaki dan razmišlja kako napraviti udobniju i lepšu unutrašnjost. Još kada se tome doda francuski ili italijanski smisao za toplinu i šarm... Jasno je da se iz sve snage radi na udobnosti, estetici i iznad svega bezbednosti.
Reno Megan 1,5 dCi na super testu "Vrelih guma" hrabro gazi 27 hiljaditi kilometar, što znači da smo dovoljno vremena proveli u njemu, da bi odgovorili na pitanja na koja ne odgovaraju brojke koje se mogu naći u prospektima. Sve ono što sledi su subjektivna zapažanja koja je teško preneti i obično su individualna, ali pri našem ocenjivanju se vodimo glasom većine članova redakcije.
Kada se pojavio u drugoj evoluciji, 2002. godine, Megan je doneo zanimljiv pristup uredjenju unutrašnjosti. Umesto depresivno tamnih boja, Megan je zasijao svetlim tonovima boje peska, okera, svetlosive i kariranih uzoraka. Šik i blaga originalnost se sa Jelisejskih polja preselila u enterijer jednog automobila. Zapravo, svi tonovi u unutrašnosti su upravo onoliko svetli koliko je to potrebno da bi vešto prikrilo neminovno prljanje.
Simbol minimalizma
Megan je u svoju unutrašnjost prihvatio još jedan umetnički izraz i stil - minimalizam. Dok su se drugi rasipali dugmićima, lampicama i prekidačima, Megan je dobio armaturu table jednostavnog ”kroja”, od toliko poželjne meke plastike, velik broj, istina neupadljivih, pregrada i boksova, i stil skrivanja komandi od pogleda. Bez obzira na prisutnost audio i klimatizacionog sistema, Megan se time ne razmeće.Komande su grupisane, jednostavne, logične i neupadljive. Minimalizam zapravo ide dotle da stvara neopravdan utisak siromaštva. Već tradicionalna satelitska komanda muzičkog uredjaja je toliko skrivena iza upravljača, da samo vozač, koristeći je, zna gde se nalazi.
Instrumentacija je napravljena u sličnom maniru i grupiše bitne podatke u dva okrugla instrumenta, uz malu pomoć dva digitalna ekrana. Po principu ”dok ne zatreba, ne vidi se”, Reno organizuje signalni informativni deo, za koji su zadužene svetlosne indikacije. Ili drugačije rečeno, sve je u najboljem maniru - kaži šta treba i ne smetaj.
Kada na ”tapet” stignu sedišta, prestaje priča o minimalizmu. Moraju se ispoštovati ergonomski zakoni. Svi članovi redakcije "Vrelih guma", visine u rasponu od 1,70 do 2,0 metra i težine od 60 do preko 100 kg, su jednoglasni da se na vozačkom i suvozačkom sedištu udobno sedi, bez obzira na dužinu putovanja.
Jednostavan sistem podešavanja naslona za glavu, u osnovi element bezbednosti, a ne udobnosti, se brzo i jednostavno prilagodjava. Naša sugestija svakako ostaje, da se pri izboru paketa opreme, svakako treba odlučiti za verziju sa vozačkim sedištem podesivim po visini.
Naravno, samo zbog činjenjice da se uz upravljač, podesiv po dubini i visini, može zauzeti idealan položaj. Upravljač sam po sebi ne oduševljava, ni dizajnerskim dostignućem, niti kvalitetom plastike, ali su prečnik i debljina točka optimalni.
Problem za noge i mobilna pepeljara
Neobična ručna kočnica u avionskom stilu je postala prepoznatljiv detalj Megana, a u praksi se pokazala i kao ergonomski dobro rešenje. Ručica menjača deluje dugačka, ali su kratki hodovi viljuške menjača eliminisali opasnost predugog hoda same ručice.Jedinu ozbiljniju manu na vozačkom radnom mestu nalazimo u uskom prostoru izmedju donjeg dela centralne konzole, papučica gasa i kočnice. Vozači sa većim brojem cipela od 46, a pogotovo širim stopalom (ili obućom), mogu imati problema sa zapinjanjem pri premeštanju noge sa gasa na kočnicu.
U vreme kada mnogi proizvodjači pepeljaru potpuno eliminišu, Renoovo rešenje mobilne pepeljare, ako baš mora, opslužuje sve putnike.
Zadnja klupa je u C segmentu uglavnom teško rešiv problem. Kupac očekuje mnogo prostora za kolena i glave putnika, ali još uvek kompaktne dimenzije vozila od 4,2 metra imaju svoja ograničenja. U Meganu praksa kaže sledeće: ako su osobe na prednjim sedištima prosečne građe i visine do 185 cm, nema problema za osobe iste građe pozadi. Naravno, ne govorimo o kratkim relacijama, nego o višečasovnim putovanjima. Boljka, aerodinamikom uslovljenog niskog krova vozila, kod ovog automobila ne postoji.
Naslon za ruke u zadnjoj klupi je poželjan i praktičan. Asimetrično preklapanje zadnje klupe, radi povećanja zapremine prtljažnika, je moguće, ali zahteva malo rada. Mazda 6 je svojim rešenjem još uvek nedohvatljiva.
Prtljažnik je po mnogima najslabija karika Megana. Sa 330 litara zapremine je na donjoj granici u klasi. Neobičan zadnji deo i velika debljina praga i vrata su doneli svoj deo bezbednosti, ali oduzeli litre utovarnog prostora. Tako kažu brojke. Medjutim, u praksi, prtljažnik je sasvim dovoljan za svakodnevnu upotrebu, a ako baš zatreba aerodinamičnim krovnim boksom se rešava nedostatak prtljažne zapremine.
Neobičan zadnji deo je doneo još jednu boljku. Lošu preglednost prema nazad. Mala visina zakrivljenog stakla i veoma debeo C stub stvaraju veliku zonu mrtvog ugla sa desne strane i svakako iziskuje pažnju.
Bezbednosne aspekte Megana, ovaj put ne pominjemo. Najviše ocene Euro NCAP testa govore sve o bezbednosti ovog monovolumena.
(Vrele gume)