Šta naše devojke i žene traže i kupuju u parfimeriji? Uglavnom ono što vide u reklamama i na televiziji, ali nastoje da pronađu nešto jeftino i često cena presudi o tome šta će staviti u korpu.
Budući da u toj oblasti nema jasnih zakonskih regulativa, često se čuje i ono što je smešno, pa i uvredljivo za zdrav razum. Zamislimo da šampon za kosu zaista poveća volumen osam i dvanaest puta kako se to nekad naglašava. Sasvim je izvesno da ta osoba ne bi mogla da prođe kroz vrata budući da bi joj glava bila ogromna, jer volumen je valjda isto što i zapremina, mada zvuči lepo ženama koje imaju tanku i ravnu kosu.
"Boja za kosu sa tri ulja je slična priča, s obzirom na to da je proizvođač prvo reklamirao farbu sa maslinovim uljem recimo, a onda sledeće sezone taj isti proizvod ponudio ističući da sadrži tri različita ulja, po istoj ceni iako je to tehnološki zahtevnije i skuplje napraviti. Budući da reklamirana boja spada u najjeftinije ili kako to kažemo najnižu cenovnu kategoriju, ispostavlja se da oni nisu stavili tri ulja u boju kao što poručuju sa malog ekrana nego su se setili da u kutiji imaju i kesicu balzama koji uobičajeno sadrži dva ulja. Znači jedno u boji, dva u regeneratoru, ali nije u tubi kao što bi se po reklami moglo zaključiti", upozorava Bogdanov.
Zato on savetuje: "Pre nego što bilo šta kupite prethodno pročitajte šta piše na kutiji, jer su za razliku od reklama gde je mnogo toga neodređeno, evropskom regulativom proizvođači obavezni da ono što proizvod sadrži navedu na ambalaži. Dobro je biti obazriv i kada je reč o cenama. Često se događa da kupcu pod privatnom robnom markom zbog bolje zarade bude ponuđen vrlo jeftin šampon koji samo opere kosu, ali je ne hrani i ne vlaži".
Ipak, ne preporučuje skupe šarene kutije, jer se i tu sa hemijom srednjeg kvaliteta nadoknađuje trošak za marketing, kupuje iluzija da će žena ličiti na svetske glumice. Sindi Kraford ili Dženifer Lopez imaju dobar honorar za smeškanje sa reklama i pakovanja pa ko voli neka plati, ali nije loše setiti se da je boja najvažnija a da ta luksuzna kutija i flašica završe u smeću.
Stevan Bogdanov tvrdi da u evropskim parfimerijama i radnjama nema boja za kosu čuvenih naziva jeftinijih od pet evra, dok ih kod nas ima za 250-300 dinara. Kako?
Prvo, ne proizvode se po standardima i na mestima gde i one koje se nude po Evropi, već u Rumuniji, Bugarskoj. Svako pakovanje je "uštinuto" pa umesto 50-60 grama sadrže jedva 40 grama farbe.
Sirovine uvozne
Inače, sve sirovine za hemiju, kućnu i kozmetičku industriju su uvozne, rade ih dva-tri velika centra u svetu i svi ostali kupuju od njih.
"Najgore je što su Kinezi kao i sve ostalo počeli da kopiraju pa proizvode i te sastojke, ali vrlo lošeg kvaliteta i kupuju ih oni koji prave nekvalitetne preparate za negu. Za razliku od neke kućne potrepštine za koju se odmah vidi da ne valja, hemija se pokaže lošom tek kada ne da očekivanu boju ili u jednoj turi bude jedne nijanse a u sledećoj druge."
(MONDO)