Mirisom je srpsko voće i povrće decenijama privlačilo strane kupce. Sve češći utisci potrošača su da paradajz, paprika, jabuke ili šljive, imaju ukus kartona. Domaći proizvođači u trci za što većim rodom i zaradom primorani su da koriste sve više preparata, koji mogu da naruše sigurnost hrane i zdravlje ljudi, pišu "Novosti".

S druge strane, sve češće se nabavljaju one sorte i hibride, čiji plod privlači poglede kupca, a po strani ostaju sorte manje atraktivnog izgleda.

"Svaki proizvođač semena povrća ima celu paletu hibrida i sorti, tako da svaki proizvođač može da odabere svojstva i osobine koje mu odgovaraju, odnosno, one koje će imati najbolji 'prolaz' na tržištu", objašnjava za "Novosti" dr Žarko Ilin, sa novosadskog Poljoprivrednog fakulteta.

Kako ističe Ilin, na kvalitet i organoleptička svojstva plodova utiče ceo niz faktora, pa tako isti hibrid paradajza gajen u Srbiji i u Holandiji, ima drugačije osobine.

"Isti hibrid sigurno neće imati iste osobine ako se gaji na 52 stepena geografske širine ili na 40 stepeni geografske širine", kaže Ilin. "Kod nas se, tako, uz plodove gajene u našim krajevima, često mogu naći oni iz staklenika i plastenika u Holandiji ili Nemačkoj, ali i iz Makedonije, Grčke, Turske i Egipta. Na potrošaču je da odabere koji mu najviše odgovaraju."

U Ministarstvu poljoprivrede ističu da je u Srbiji razvijeno oplemenjivanje biljaka i da su naši instituti najveći snabdevači semena poljoprivrednih proizvođača. Sa otvaranjem tržišta pojavila se i konkurencija iz drugih zemalja, ali svaka sorta koja će se gajiti u našoj zemlji mora da prođe redovni postupak priznavanja. Kada se sorta prizna, ona može da se gaji, a seme za njeno gajenje može da se proizvodi kod nas ili da se uveze iz inostranstva.

I prekomerna upotreba pesticida, čiji se ostaci mogu naći u svim vrstama voća i povrća, zabrinjava potrošače, jer niko ne može biti potpuno siguran koliko je zabranjenih i štetnih preparata korišćeno. Bez obzira na inspekcijske kontrole, kojima se proverava prisustvo pesticida kod voća i povrća, činjenica je da su potrošači uglavnom prepušteni savesti proizvođača i trgovca.

Zakonom o bezbednosti hrane propisano je da se u promet stavljaju isključivo namirnice koje su bezbedne po svim parametrima, odakle i proističe njegova odgovornost. I drugi propisi kao što su Zakon o zdravlju bilja i Zakon o sredstvima za zaštitu bilja, daju obavezu proizvođačima da se pridržavaju propisanog načina primene sredstava za zaštitu bilja, karence, kao i obaveznog vođenja evidencije o primeni sredstava za zaštitu bilja.

Kontrola voća i povrća na prisustvo ostataka pesticida obavlja se uzimanjem uzoraka kod proizvođača, na zelenim pijacama, veletrgovinama i drugim prodajnim mestima kao i njihovom laboratorijskom analizom. Fitosanitarna inspekcija kod proizvođača uzima uzorke i laboratorijskim analizama se proveravaju ostaci pesticida u voću i povrću. Poljoprivredna inspekcija kontroliše ove proizvode u prometu na veliko i obavlja uzorkovanje radi laboratorijskih analiza na sve parametre kvaliteta i bezbednosti hrane.

Sve pošiljke voća i povrća iz inostranstva se kontrolišu pri uvozu svake pošiljke, bez izuzetka, po propisanoj proceduri, tvrde u Ministarstvu poljoprivrede. To podrazumeva pregled dokumentacije koja prati pošiljku, zatim pregled prevoznog srestva, fizički odnosno vizuelni pregled pošiljke, uzorkovanje radi laboratorijske analize.

(MONDO)