Iako je već dvanaest godina kroz "lični zavet trajnog devičanstva svoj život posvetila Bogu u molitvi i služenju", tek je 2. februara ove godine, na Dan posvećenog života, u varaždinskoj katedrali od biskupa Bože Radoša primila i formalni čin posvećenja.
Marta Kranjčec iz Varaždina, svoj životni put izabrala je u devičanstvu, ali ne kao članica nekog crkvenog reda, već kao posvećena osoba čija je zajednica mesna Crkva, a poglavar mesni biskup, piše Bitno.net. Marta je rođena u Čakovcu 14. novembra 1983. godine, a danas živi u Varaždinu. Odrasla je u tradicionalnoj katoličkoj porodici kao jedino dete, a roditelji su je nazvali po svetoj Marti iz Betanije, dodavši joj na krštenju i ime Marija.
Kako je Marta postala "posvećena devica"?
U tinejdžerskim godinama, kaže, "osećala je da njena vera treba da sazri".
"Došao je trenutak kada je detinja vera, koju sam primila od roditelja, trebalo da postane moja. Morala sam sebi da postavim pitanja: ko je za mene Bog, zašto idem na misu i zbog čega služim drugima?", objašnjava.
Preokret se dogodio kada je na podsticaj veroučiteljice došla na molitveni susret mladih, koji je vodio prepodobni Damjan Koren. Ta grupa je kasnije postala jezgro omladinskog služenja Varaždinske biskupije, a Marta je u njoj pronašla odgovore i "konkretizovala svoju veru".
Nakon gimnazije upisala je biologiju na Prirodno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Vikende je provodila u Varaždinu, učestvujući u pastirskom radu i Horu mladih Varaždinske biskupije. Kasnije je, pod vođstvom prepodobnog Tihomira Koseca, imenovana za sekretarku Kancelarije za mlade, a pre tri godine postala je i glavna koordinatorka trajnog euharistijskog klanjanja u Varaždinu.
"Gde me Bog zove?"
Nakon diplome, iako nije razmišljala o radu u školi, odmah je dobila ponudu za posao profesorke biologije, što smatra "znakom Božje promisli". U to vreme intenzivno je razmišljala o svom životnom putu.
"Tokom studija bila sam u nekoliko veza. To su bili zaista divni momci, ali negde duboko u sebi znala sam da to nije moj put. Osećala sam da me Bog zove u nešto drugo", kaže.
Istraživala je monaške zajednice, ali se nigde nije osetila pozvanom.
Tada je osetila i snažan podsticaj da počne da se moli za sveštenike. Počela je sa jednim "Oče naš" dnevno, a molitva je vremenom postajala sve intenzivnija.
Pre dvanaest godina, u razgovoru sa prepodobnim Tihomirom Kosecom, prvi put je čula za poziv "posvećene device". Tada je donela odluku o načinu života koji je nedavno i formalno potvrđen. Reč je o jednoj od najstarijih tradicija u Crkvi, u kojoj se žene zavetom trajnog devičanstva posvećuju Bogu, ali ostaju da žive u svetu, na svojim radnim mestima. Njihov život posvećen je služenju Crkvi.
Žena koja oseti takav poziv, prolazi formaciju u svojoj biskupiji, a nakon rasuđivanja biskup predsedava obredu posvećenja. Marta se smatra prvom "posvećenom devicom" u novije vreme u Hrvatskoj. Na ruci nosi "prsten osvećenja".
"Ljudima je nepojmljivo"
Priznaje da se susreće i sa predrasudama.
"Čini mi se da ljude najviše muči taj pojam devičanstva, nepojmljivo im je zbog čega bi se neko odrekao porodice. Potpuno sam mirna jer znam da kritike ne dolaze bez razloga, već se iza njih krije duboka povređenost. Pokušavam da ih zavolim, da im ne zameram i da se molim za njih", kaže.
"Ako znam zbog čega sam pozvana da nešto živim, to stanje dobija puni smisao. Sve što se dešavalo u mom životu, nije bilo bez razloga i sve je konačno dobilo smisao u trenutku kada sam se pred svojom Crkvom i u poslušnosti biskupu posvetila svom Vereniku".
Vaše mišljenje nam je važno - ostavite komentar, nije potrebna registracija!
BONUS VIDEO:
(MONDO)