Kad se kaže "nadžak-baba" misli se na zlu, džangrizavu i svadljivu, prvenstveno žensku osobu. Ponekad se koristi i izraz "nadžak-čeljade" ili samo nadžak.

To su stari i slikoviti narodni izrazi za lošu, jezičavu i svadljivu ženu, ali i za svaku osobu nezgodne naravi, piše "Politikin zabavnik".

Reč "nadžak" turskog je porekla i u stvari je naziv za starinsko, već zaboravljeno hladno oružje. To je bila neka vrsta buzdovana koji je imao dugačku dršku na kojoj je s jedne strane bila oštra sekirica, a s druge malj, odnosno čekić.

Nadžak se koristio u borbi, ali njime je moglo i grubo da se teše, cepa, a kada je bilo potrebno , i kopa. Dakle, bilo je to oštro i ubojito i oružje i oruđe, piše "Politikin zabavnik".

Spajanjem reči "nadžak", u navedenom značenju, i reči "baba", u pogrdnom značenju, nastao je u našem narodu izraz za oštrokonđu koja svojim jezikom, odnosno rečima, seče i udara kao nadžakom.