Kada različiti ljudi čine dobra dela, oni mogu da imaju različite razloge za to činjenje. Neki od tih razloga mogu da budu negativni, sebični.
Zato, kada neko čini dobro delo, ne možemo tačno da znamo njegov motiv. Čak i kada osoba izjavi da ima neki čovekoljubni motiv, mi možemo da sumnjamo da ima drugi razlog i da verujemo da nas obmanjuje kako bi stvorila dobru sliku o sebi.
Psihoanaliza sa svojim učenjem o postojanju ljudskog nesvesnog i nesvesnih motiva nam daje mogućnost da tvrdimo da neko dobro delo čini iz negativnog motiva kojeg ni sam nije svestan. Kako osoba, po definiciji, ne može da bude svesna onoga što je u njenom nesvesnom, ona ne može ni da se brani od ovakvih tumačenja. Zato neko uvek može da tvrdi da drugi čini neko dobro delo iz nesvesnog osećanja krivice, iz nesvesne potrebe da smiri svoju grižu savesti ili nekog drugog negativnog motiva, piše "Politika".
Kada se ljudima koji čine dobra dela na takav način pripiše neki negativan motiv, onda i sama dela postaju negativna ili, bar, sumnjiva. Sve to čini da ovakva „psihološka analiza" postaje veoma dobar način da se obezvrede ne samo nečija dobra dela nego i karakter osobe koja ih čini. Psihoanalitičar Lesli Farber je ovakva tumačenja označio kao zloupotrebu psihologije, kao neku vrstu psihološkog „atentata na karakter".
U ovakvom poretku, činjenje dobrih dela postaje neka vrsta „priznanja" neke nečiste savesti, egoizma ili patološke potrebe za slavom. Kada u zajednici postoji veći broj „atentatora", tada se uspostavljaju društvene sile koje dobročinstvo čine nepoželjnim. S druge strane, opravdava one koji ne čine dobra dela. Ako neko nema neke negativne motive, tada i ne mora da ih krije dobročinstvima.
Atentat na karakter je dobar metod onih koji imaju problem sa vlastitim osećanjem zavisti. Ako ne mogu da čine ono što drugi čini, misle da je drugi bolji od njih, a da su oni gori od njega, zbog čega počinju da se osećaju loše – da zavide. Način da smanje razliku između drugog koji čini dobro i sebe koji to ne čini jeste da na opisani način obezvrede činjenje drugoga.
Dobro delo treba uzimati kao takvo, bez psihologiziranja o negativnim motivima onoga ko ga čini. Jedino na taj način možemo da napravimo klimu u kojoj će oni koji imaju višak, biti podstaknuti da pomognu onima koji nemaju. A danas je ta vrsta pomoći mnogima potrebna.