Pre 109 godina američka komapnija "Kuper", koja se između ostalog bavila proizvodnjom donjeg veša, objavila je reklamu u kojoj kaže da je rešila problem "potkošulja za samce".
Problem je rešen, bilo je objašnjeno u reklami, proizvodnjom majica sa okruglim izrezom sa kratkim rukavima, poznatijim kao "T-shirt" s obzirom na to da oblikom podsećaju na slovo T.
U jednom delu oglasa je bila slika muškarca koji se stidi jer na potkošulji nedostaje dugmad koju je zamenio sigurnosnim iglama. Uz njega stoji drugi muškarac, sa usukanim zavodničkim brkovima, cigarom u ustima i obučen u novi izum - potkušulju za samce, dovoljno rastegljivu da joj ne treba dugmad i da može da se navuče preko glave.
"Bez sigurnosnih igala, bez dugmadi, bez konca i igle da se prišiju", glasila je reklamna poruka.
Američka mornarica je već sledeće godine donela naredbu da svi regruti prelaze na ovu novu vrstu potkošulja. Ubrzo su hiljade muškaraca otkrile kako je lakše živeti sa "pamučnim džemperom" bez dugmadi.
Iako je kompanija "Kuper" lansirala novi model potkošulje, ona nije zaslužna za njen pronalazak jer "T-shirt" je postepena trasformacija čuvenih kombinezona sa dugim gaćama, koje svi dobro znamo iz kaubojskih filmova. To je bio standarni donji veš za muškarce u 19. veku u zapadnoj Evropi, pre svega u Velikoij Britaniji i njenim kolonijama.
Mnogi proizvođači su eksperimentisali kako da se korisnik "uvuče" u gornji deo tog pamučnog odevnog predmeta, a da se izrez oko vrata ne istegli i ne deformiše.
Još krajem 19. veka smatalo se skandalazonim ako se neki muškarac pojavi u javnosti u takozvanom "puloveru od pamuka". U Havani su gradski oci zabranili radnicima da se na javnom mestu pojave u "donjem vešu" već su bili dužni da na posao nose košulje sa dugmadima i dugim rukavima.
Oksfordski rečnik engleskog jezika piše da je pisac Skot Ficdžerald prvi upotrebio termin "T-shirt" u jednom od svojih romana dvadesetih godina prošlog veka.
Do Drugog svetskog rata majica, ili "T shirt" je postala standardna uniforma srednjoškolaca koji su imali pun orman majica "ukrašenih" na najneverovatnije načine. Počela je i praksa "ukršavanja" porukama.
U međuvremenu su majice postale i predmeti koji se prodaju na aukcijama bilo da su pripadale slavnim ličnostima ili su retke i originalne.
Najskuplja majica koja je do sada prodata plaćena je 1.500 dolara i pripadala je jednom članu sastava Frenka Zape, a bila je originalni model "Fillmore West" kompanije.
Evo i nekih statističkih podataka koji se odnose na "T-shirt" u SAD. Nosi ih 95 odsto Amerikanaca oba pola, barem jednom nedeljno 89 odsto žitelja SAD izlazi na ulicu u majici. Svakih deset godina proizvođači majica menjaju veličinu brojeva jer su prosečni Amerikanci krupniji i viši i sada se više traže komotnije nego preterano tesne.
Od deset Amerikanaca njih devet ima barem jednu majicu koju neće da baci bez obzira na to u kakvom je stanju, jer je sentimentalno vezan za nju.