Potrošači sve više paze odakle dolazi hrana koju jedu, zbog čega u Nemačkoj grupa poljoprivrednika objavljuje snimke iz svojih štala i svi mogu videti kravu čije mleko piju. Na slici najbitnije da je krava srećna.
Uvek iznova stižu vesti koje mogu svakome ogaditi ono što jede: o trulom mesu ili konjetini u lazanjama, o kravljem ludilu, genetski modifikovanoj hrani, o peradi natrpanoj u minijaturne kokošinjce, deformisanih udova i bez dovoljno mesta da se barem okrene... Skandali u prehrambenoj industriji su praktično postali svakodnevica pa sve više potrošača želi tačno da zna šta jede i odakle ta hrana dolazi.
U Donjoj Saksoniji na severu Nemačke, grupa poljoprivrednika je pokrenula portal My KuhTube. Naziv sajta je aluzija na YouTube, samo što umesto raznih sadržaja posetioci mogu videti - krave i život na selu. Tačnije, krave od kojih dolazi mleko koje korisnici upravo piju.
Gotovo 20 poljoprivrednika kamerom snima zbivanja u svojim štalama i svi mogu videti filmove, ne samo o četvoronožnim lepoticama, nego i o gazdama i gazdaricama koje ih paze i tetošu.
Projekt se pokazao kao potpuni uspeh: od kada se ovog maja pojavilo prvih 40 videa na My KuhTube, stranicu je pogledalo više od 90 hiljada korisnika. Oznaka da je mleko proizvedeno upravo u tom Udruženju među potrošačima je postala jemstvo za kvalitet. Internet se i u drugim zemljama sve češće koristi kao savetnik za potrošače. U Velikoj Britaniji potrošači mogu pogledati stranicu organizacije Which (Koji) koja proverava da li hrana, koja se reklamira da je proizvedena u nekom određenom regionu, zaista odatle i dolazi.
Dirk Bešen iz Grasberga, nedaleko od Bremena, jedan je od poljoprivrednika koji učestvuju u projektu. On je svoje imanje u Grasbergu pretvorio iz porodičnog u poljoprivredni pogon koji zapošljava osamnaest ljudi. "Tu na farmi imamo hiljadu krava muzara i muzemo ih tri puta na dan - to je dobro za krave, jer im čisti vimena", kaže za DW Bešen.
On je na portal My KuhTube postavio više snimaka o životu i radu na farmi. Tu se vidi muža krava, ali i košnja trave za njihovu hranu ili dolazak teleta na svet. "Nije svako u prilici da posetiti ovakvo imanje", objašnjava domaćin svoje učešće u video-projektu. "Ali ako nekog zanima, odlično je što može da vidi sve na internetu."
Ideja za projekt KuhTube nastala je krajem 2012. kad se Udruženje mlekara Donje Saksonije zapitalo šta da uradi kako bi potrošačima približilo poreklo hrane.
"Shvatili smo da potrošače sve više zanima odakle dolazi hrana koju jedu", kaže nam Kristine Lihter, portparolka Udruženja. "Nakon svih tih skandala sa hranom, nesigurnost je postajala sve veća."
Najpre je samo šesnaest od pedeset članova pristalo na video-projekat. Prošli su obuku za baratanje kamerama kojim ih je opskrbilo Udruženje i naučili kako da glasno i jasno govore pred objektivom. Lihter objašnjava da niko nije trebalo da postane glumac koji će dobiti Oskara. "Želeli smo samo da prikažemo realnu sliku, direktno iz štala gde su krave."
Kuda ide ovo naše potrošačko urbano društvo koje ipak čezne za prirodnim, odlično se vidi u skeču američke serije Portlandia. Tamo junaci, Piter i Nensi odlaze u restoran u Portlandu u Oregonu. Nije im toliko važno koliko novca će potrošiti za piletinu, ali žele pre toga da znaju sve o njoj. Dijalog počinje razmerno normalno: može li im konobarica nešto reći o piletu koje bi mogli naručiti? Naravno da može: ptica je potomak starog naraštaja, odrasla u prirodnoj okolini bez kaveza i hranila se mešavinom ovčjeg mleka, soje i lešnika. Jesu li i lešnici bili iz lokalnog uzgoja? I koliko je prostora pile imalo za trčkaranje okolo - pitaju zabrinuti gosti restorana.
Konobaricu ni to ne iznenađuje: vadi registar sa podacima o svim pilićima koji se poslužuju u tom restoranu. Ime ptice koja bi mogla doći na njihov tanjir je bilo Kolin i pokazuje im njegovu fotografiju. Gosti onda žele da znaju da li je Kolin živeo srećnim životom i da li je imao mnogo prijatelja i prijateljica među kokošima. Na to pitanje konobarica ipak ne može odgovoriti, pa stoga par odlazi da poseti farmu. Doduše, to je komedija, ali pokazuje kako je ljudima uistinu sve važnije da znaju odakle dolazi ono što stavljaju u usta. Internet je odlično sredstvo da to provere.