Cilj svakog navijača jeste da "pobedi", da strana sa kojom se poistovetio bude pobednik. Međutim, kada se to ne dogodi...
Vecina utakmica, od sportskih do politickih, odvija se pred publikom. Navijanje publike za jednu stranu, a protiv druge, jeste jedna od veoma raširenih pojava u razlicitim aspektima društvenog života. Kako je navijanje izvor razlicitih intenzivnih emocija, od veoma prijatnih do veoma neprijatnih, dobro je razumeti mentalne procese koji u njemu ucestvuju.
Osnovni mehanizam kod navijanja jeste poistovecenje ili identifikacija. Tokom navijanja navijac nesvesno postavlja znak jednakosti izmedu sebe i onoga za koga navija. Onu stranu za koju navija navijac doživljava kao deo sebe, kao neku vrstu "produžetka" njegove licnosti i njegovog tela, piše psihoterapeut Zoran Milivijevic za "Politiku".
Zbog toga nekada navijaci prave nenamerne pokrete kao da se oni nalaze u takmicarskoj situaciji ili pred televizorom dovikuju osobi ili osobama za koje navijaju kako je najbolje da postupe.
Posledica takvog psihološkog odnosa jeste da je uspeh igraca na terenu istovremeno i uspeh osobe koja navija. Dramu na terenu, kada strane naizmenicno imaju prednost, prate navijaceva veoma intenzivna osecanja, od srece pa do ljutnje i tuge.
Cilj svakog navijaca jeste da "pobedi", da strana sa kojom se poistovetio bude pobednik. Zahvaljujuci iluziji da su on i strana za koju se navija jedno – u zavisnosti od rezultata nakon utakmice pojavljuju se razlicite emocije. Ukoliko je osoba ili tim za koji navija pobedio, navijac oseca ponos i zadovoljstvo. Ta osecanja su upravo cilj svakog navijanja, kao i doživljaj da smo "mi" bolji od "njih".
Problem nastupa onda kada strana, dakle osoba ili grupa ljudi za koju je navijac navijao – izgubi. Kako je taj gubitak emotivno doživljen kao navijacev gubitak, on reaguje snažnim razocaranjem, nezadovoljstvom, ljutnjom, ali i sramom i osecanjem niže vrednosti.
Nakon gubitka navijac za svoja neprijatna, loša osecanja može da okrivi stranu za koju je navijao. Dok prihvata zadovoljstvo i ponos koji dolaze iz njenih uspeha, on nakon neuspeha odbacuje nezadovoljstvo, stid, razocaranje i osecanje niže vrednosti.
U pokušaju da se zaštiti od neprijatnih osecanja, on se distancira od strane za koju je navijao, okrivljujuci je za sve.
Dok je ranije važilo pravilo: Tvoji uspesi su i moji, sada važi pravilo: Tvoji neuspesi su samo tvoji. Zato su nekada razocarani navijaci veoma okrutni u komentarima prema osobi ili timu koji su prethodno bili predmet njihovog divljenja.
Kada su organizovani u grupe i supkulture, strasni navijaci mogu da postanu nasilni prema grupi koja navija za protivnicku stranu. Time pokazuju "onima" da iako je njihov klub ovaj put pobedio – nisu bolji od "nas".
Navijanje je društvena pojava u kojoj najviše dolazi do izražaja naše "unutrašnje dete". Bez decjeg poistovecivanja i doživljaja pripadnosti, navijanje uopšte nije tako privlacno.
Najnovije i najzanimljivije vesti iz sveta zabave, kulture, muzike, filma, lifestyle, putovanja i seksualnosti pratite na našoj Facebook stranici - MONDO Zabava, kao i na Twitteru @Mondo_zabava.