Novinarku britanskog lita "Gardijan" srpska planina podsetila je na Alpe - tačnije, na mini verziju Alpa.
Novinarka Meri Novakovic obišla je podrucje Zlatibora, ciji su je šumoviti vrhovi, vodopadi i lepa sela podsetili na Alpe i planine Velsa.
Ona navodi da je sebe nakon dvosatnog uspona na 1.359 metara visoki vrh Cuker nagradila burekom. Objašnjava da je to pita sa mesom koja se može pronaci širom Balkana i dodaje da je na vrhu Cuker docekao pogled na zelene planine koje su u daljini dobijale plavu boju i svež, blagi vazduh koji je nagoveštavao kišu.
"Osecala sam se kao na Brekon Bikonsu (planinski venac u Velsu), ali bila sam na planini Zlatibor, letnjem i zimskom igralištu u zapadnoj Srbiji", navela je ona.
Ovu planinu prvi je na mapu stavio srpski kralj Aleksandar Obrenovic 1893, kada je otkrio blagodeti izuzetno zdravog zlatiborskog vazduha.
Novinarka objašnjava da je Zlatibor poput mini verzije Alpa, sa puno planinskih koliba, strmih krovova, parkova, jezerom punim pedalina i sa ski centrom Tornik cija žicara leti prevozi bicikliste i pešake na vrh planine.
Ljudi iz obližnjeg grada Užice, objašnjava ona, tu podižu vikendice, tako stvarajuci ono što je danas jedna od najpopularnijih turistickih destinacija u Srbiji.
Odatle je potrebno 25 minuta vožnje do pecine Stopica, cudesnog krecnjackog sveta svetlucajucih vodopada i ogromnog tavana od stalaktita koji "može biti inspiracija poput bilo koje katedrale".
Odatle se, na samo 10 minuta vožnje nalazi srpski muzej na otvorenom "Staro Selo" u Sirogojnu. To je, objašnjava ona, fascinantna kolekcija gradevina iz 19. i sa pocetka 20. veka.
Seoski život je rekonstruisan, sa porodicnim kucama, prodavnicama žitarica, oborima za životinje i "najvažnijom"- šupom za proizvodnju rakije.
"Mogla sam da zamislim moje srpske bake i deke, koji sede pored vatre, a dim se podiže do otvorenog potkrovlja kako bi osušio meso koje tu visi", navodi ona.
Uprkos vremenu, kako kaže, uživala je u zlatiborsklim ekscentricnostima.
Vozeci se "Šarganskom osmicom" za koju objašnjava da je fantastican inženjerski poduhvat železnicke pruge iz 1925. godine koja prolazi planinama u obliku osmice, ugledala je i Drvengrad (Mecavnik).
Drvengrad je izgradio srpski režiser Emir Kusturica radeci na filmu "Život je cudo" 2004, a "grad je i dalje tu" gde se održava godišnji filmski Kusturicin festival u januaru, a "ulice nose nazive po Federiku Feliniju, Džou Strumeru i Nikoli Tesli", istice ona.
Kako opisuje, on je kao cudesna verzija Sirogojna sa slicnim kucama drvenih krovova koje se daju na iznajmljivanje.
"Prava divljina", istice, bila je u susednom Nacionalnom parku Tara.
Sunce je ostalo tu da je isprati u poslednjoj šetnji iznad Zlatiborskog sela.
Ovog puta tu je bio "samo sedi pastir, njegovo stado i rucak - jagnjetina na ražnju u restoranu Mackat", navodi Novakovic.
Kako istice, za konacan ukus Zlatibora, ta jagnjetina je bila nešto najautenticnije što je mogla da dobije.
Njeno putovanje obezbedila je turisticka organizacija Srbije, zajedno sa Turistickom organizacijom Zlatibora.