Ponekad su prepoznatljive destinacije potpuno komercijalizovane i moglo bi se desiti da budete razočarani. Neka mesta na ovom svetu prosto bolje izgledaju na Travel Channelu... Ne bi bilo loše da pre puta razmislite da li biste možda grad koji planirate da posetite mogli bolje da doživite ako krenete neutabanim stazicama turiste-početnika.
Ponekad su prepoznatljive destinacije potpuno komercijalizovane i moglo bi se desiti da budete razočarani. Neka mesta na ovom svetu prosto bolje izgledaju na Travel Channelu... Ne bi bilo loše da pre puta razmislite da li biste možda grad koji planirate da posetite mogli bolje da doživite ako krenete neutabanim stazicama turiste-početnika.
Njujork je, recimo, jedan od gradova koji bude maštu svakog turiste. Ali, ako želite da osetite duh "centra sveta", bolje bi bilo da zaobiđete Tajms skver i produžite par blokova u bilo kom smeru. Pravi Njujork krije se u malim restoranima i ulicama koje se ne spominju u svakoj američkoj seriji. Zimi, ništa nije "više Njujork" od klizanja u Central parku. Leti, "pravi Njujork" je ležanje na travi na istom tom mestu.
Isto važi i za Ajfelovu kulu. Prva slika Pariza, ako se uputite ka njoj, biće horde turista koje strpljivo čekaju u redu da bi videli šta ima gore. Pravi Pariz nalazi se dva arondismana dalje, gde možete sa pravim Parižanima da ispijate kapućino, čija pena u ovom gradu iz nekog razloga uvek završi na tacnici.
Pokušajte da otkrijete sopstvenu alternativnu atrakciju. To je najbolji način da izbegnete masu oduševljenih turista koji vam mogu pokvariti ugođaj.
Piramide u Gizi jesu impresivne, ali svega će vam biti preko glave ako se budete gurali sa čitavim porodicama koje bi da se slikaju sa kamilom u podnožju Keopsove piramide. Razmotrite mogućnost obilaska Doline kraljeva, i nju su sagradili drevni Egipćani, a tamo je ipak malo manja gužva. A ako ste ipak "zapeli" za Gizu, opušteno popijte kafu u obližnjem hotelu, sa pogledom na piramide - baš kao što je to činila Agata Kristi dok je pisala "Smrt na Nilu".
Slično važi i za Rim: umesto da se pobijete sa drugim turistom oko toga na koga je red da baci paricu u Fontanu di Trevi, ponašajte se kao Rimljanin i produžite na espreso u neki od kafića na nekoj drugoj pjaci. Ili, možete izabrati neki u blizini fontane koja je postala sinonim za Rim još od Felinijevog filma "Dolce Vita" (znate onu scenu sa Anitom Ekberg u pomenutoj fontani...) i sa filozofskim mirom posmatrati ostale turiste koji čekaju u redu dok vi uživate.
Poenta svakog putovanja trebalo bi da bude duh grada koji ste posetili, zar ne? Da biste to doživeli, morate osetiti kao u njemu žive stvarni ljudi - oni kojima su atrakcije koje privlače turiste iz celog sveta samo deo svakodnevice. Ako se sa putovanja vratite sa osećajem da ste to postigli, onda je to prava stvar.