Pilgrims Rest - nekadašnja meka tragača za zlatom, danas turistička destinacija u Južnoj Africi.
Na sat i po vožnje krivudavim putem od Nelspruita, jednog od gradova domaćina Svetskog fudbalskog prvenstva na severoistoku Južne Afrike, smešten je Pilgrims Rest.
Gradić, proglašen nacionalnim spomenikom, po mnogo čemu je neobičan, naročito za turiste pristigle van afričkog kontinenta, koje privlači svojom istorijom, ali i čudnovatim običajima lokalnog stanovništva.
A istorija Pilgrims Resta počela je da se ispisuje krajem 19. veka. Tačnije, 1873. godine kada je okolni prostor proglašen "zlatnim poljem". Tada se, za tili čas, sjatilo oko 1.500 "kopača zlata", nazvanih "Pilgrims", odnosno hodočasnicima.
Okolna polja odmah su pretvorena u rudnike gde je kopano zlato. Tako je počela "zlatna groznica".
Kasnije, krajem 19. veka iskopine je preuzela kompanija TGME, a rudnici su zatvoreni 1971. kada je Pilgrims Rest prodat državi i kada je postao nacionalni spomenik.
Danas, Pilgrims Rest dočekuje znatiželjne turiste iz svih delova sveta, a naročito ih je mnogo tokom Mundijala, kada navijači, novinari i drugi gosti Južne Afrike krenu drumskim putem od Johanesburga prema Nelspruitu.Gradić, proglašen nacionalnim spomenikom, po mnogo čemu je neobičan, naročito za turiste pristigle van afričkog kontinenta, koje privlači svojom istorijom, ali i čudnovatim običajima lokalnog stanovništva.
A istorija Pilgrims Resta počela je da se ispisuje krajem 19. veka. Tačnije, 1873. godine kada je okolni prostor proglašen "zlatnim poljem". Tada se, za tili čas, sjatilo oko 1.500 "kopača zlata", nazvanih "Pilgrims", odnosno hodočasnicima.
Okolna polja odmah su pretvorena u rudnike gde je kopano zlato. Tako je počela "zlatna groznica".
Kasnije, krajem 19. veka iskopine je preuzela kompanija TGME, a rudnici su zatvoreni 1971. kada je Pilgrims Rest prodat državi i kada je postao nacionalni spomenik.
Već na prvom koraku, na novopridošlicu skaču prodavci "grickalica" i prosjaci. Ali takvi, da nimalo nisu nalik na one poznate po, na primer Evropi.
"Grickalice" nalik mešavini kikirikija i indijskog oraha spakovane su u kesice, koje su smeštene na omanje poslužavnike. A prodavci ih nose na glavama. Tako dobro balansiraju da je utisak da su rođeni sa njima i da predstavljaju deo tela.
Na pomen cene, odmah počinje cenkanje... U stvari, u Pilgrims Restu ne može da se cenjka u prodavnicama, hotelu i restoranima, a na ulici, ono je gotovo obavezno.
Posle samo nekoliko reči prozborenih sa prodavcima "grickalica", začuje se jeziv krik... I kroz gomilu ljudi pojavljuje se dete, prerušeno u strašilo ispuštajući zvuke od kojih je nemoguće ne naježiti se. Onda tresne čizmu o čizmu što samo pojačava jeziv utisak kod novajlije u gradiću.
U ruci mu je čanče - u njega malom prosjaku treba ubaciti koji cent ili rand (južnoafrička valuta).
Po celom gradiću se prodaju razne koještarije, koje uglavnom služe kao uspomena na posetu tom nacionalnom spomeniku. Cene su prikladne, a ko odluči da ne pazari u prodavnici nego na tezgama, koje tako grupisane odaju utisak male pijace, može baš dobro da prođe.
Gomila đinđuva, drvenih figura žirafa i slonova i prepoznatljivih afričkih maski, ali i tkanina, najčešće čine sadržaj tezgi.
Ko ne obori početnu cenu trostruko, taj se prevario.
Iako su put i njegova okolina prašnjavi i mnogo toga na ulici ne ukazuje na čistoću, nemoguće je ne primetiti koliko lokalci vode računa o zanatskim i ugostiteljskim objektima.
Toalet u restoranu hotela je čist da bi veći deo Evrope i mnogi drugi civilizovani delovi sveta morali da se postide.
Ipak je Pilgrims Rest nacionalni park, koji živi od turista.
(izveštač MONDA sa Mundijala - Rade Jakšić)