U Zlakusi nadomak Užica, u neposrednoj blizini nekoliko prirodnih znamenitosti nalazi se etnopark "Terzića avlija", svojevrstan muzej seoske kulture ovog dela Srbije, koji raspolaže i ugostiteljskim i smeštajnim delom.
"Terzića avlija" ima i istorijsku vrednost za ovaj kraj, budući da je tu za vreme Drugog svetskog rata radila prva seoska škola.
Drndarević je godinama sakupljao stare stvari i predmete, a svoju vrednu kolekciju želeo je da podeli sa drugima. Zbog toga ovaj kompleks sadrži muzejski deo, u kome su izložene bogate zbirke iz mnogih razdoblja prošlosti.
"Terzića avliju" krase eksponati iz vremena drevnog Rima, turske vladavine, kneževine Srbije, Kraljevine Jugoslavije, i dva svetska rata. Tu je i postavka učionice iz vremena prve seoske škole, opreme za tkanje, kao i bogata kolekcija fotografija narodne ženske narodne nošnje iz svih krajeva Srbije.
"Kod nas se danas izrađuje narodna nošnja, izdali smo katalog tradicionalne odeće užičkog kraja, a uskoro ćemo predstaviti i još neke postavke. Povod za jednu od njih biće tri veka grnčarije u Zlakusi, po kojoj je selo poznato, a tom prilikom ćemo ukazati po čemu se izrada zemljanog posuđa ovde razlikuje od istog zanata širom Balkana i sveta", dodao je Drndarević.
Pored ovih vrednih zbirki, nalazi se nekoliko objekata starih i više od sto godina, kuće, salaš, brvnare, mlekar, šupe i prodavnice suvenira. Ugostiteljski deo raspolaže apartmanima za smeštaj gostiju, uređenih u etno i savremenom stilu, letnjom baštom u autentičnom seoskom ambijentu, a njega upotpunjuju jezero i potok sa slapovima koji teče sredinom avlije.
"Muzejske postavke obiđe oko 5.000-6.000 ljudi godišnje, a imamo i oko 1000 noćenja. Međutim, nemamo tačnu evidenciju posetilaca koji su u prolazu, koji se kod nas odmore i ručaju tradicionalna jela spremljena u zlakuskom posuđu, ali mislim da imamo preko 10.000 gostiju na godišnjem nivou", ponosno ističe vlasnik "Terzića avlije".