Organizam ljudi obolelih od celijakije nema sposobnost da podnese gluten, odnosno belančevine u brašnu od pšenice, raži i ječma. Prema nekim procenama, takvih bolesnika je u Srbiji oko 70.000, a bolest još nije dovoljno poznata tako da nisu registrovani svi slučajevi.
Organizam ljudi obolelih od celijakije nema sposobnost da podnese gluten, odnosno belančevine u brašnu od pšenice, raži i ječma. Prema nekim procenama, takvih bolesnika je u Srbiji oko 70.000, a bolest još nije dovoljno poznata tako da nisu registrovani svi oboleli, objavljeno je na sajtu Privredne komore Srbije.
Celijakija se javlja i kod dece i kod odraslih, podjednako obolevaju oba pola i za dobijanje te bolesti postoji genetska predispozicija. Prate je nespecifični simptomi, tako da se dijagnoza teško postavlja.
Jedini mogući lek, koji osobama obolelim od celijakije omogućava normalan život, je striktna i doživotna dijeta bez glutena, a ukoliko se ne pridržavaju takvog režima ishrane dolazi do oštećenja sluznice tankog creva, kao i do brojnih komplikacija koje proizilaze iz poremećaja varenja i upijanja hrane.
Gluten je prisutan u gotovo svim industrijskim proizvodima, čak i u onim u kojima se njegovo prisustvo ne očekuje, u lekovima, pastama za zube, kozmetičkim proizvodima, pićima, kafi, čokoladi, bombonama...
Na sednici Grupacije proizvođača dijetetskih namirnica i Udruženja Privredne komore Srbije za poljoprivredu i prehrambenu industriju i Udruženja za celijakiju proizvođačima hrane je predstavljen znak precrtane pšenice, kojim će ubuduće biti obeležavana hrana koja ne sadrži gluten.
"Proizvodi bez glutena ne mogu se kupiti čak ni u svim apotekama. Njihova cena je visoka, jer naša država nije oslobodila carine bezglutenske proizvode, kao što je to praksa u svim susednim zemljama. I kada na tu cenu dodate PDV i trgovinske marže, krajnji iznos bude duplo viši nego u zemlji porekla", kaže za "Glas" Vesna Pavlov, majka čije dete pati od te bolesti i predsednica Udruženja Srbije za celijakiju.
"Kada se kod nas pojavio sladoled na kojem je pisalo 'bez glutena', to je bilo kao da ste dobili najlepši novogodišnji poklon. Duša me je bolela uvek kada sam branila svom detetu da jede te iste čokolade u kojima ostala deca uživaju. Kada se nađete u nekoj drugoj zemlji, takve namirnice lako ćete prepoznati, dok neće svi koji posete Srbiju razumeti ovaj natpis", priča za "Glas" Zorica Gašpar, čije dete takođe boluje od celijakije.
Primera radi, kilogram bezglutenskog brašna pre dve godine koštao je nešto više od deset evra. Međutim, od decembra prošle godine nabavljanje ovog tipa brašna stavljeno je na teret Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje, pa ga oboleli od celijakije mogu dobiti uz recept.
Da bi se na pakovanju nalazila "precrtana pšenica", prema svetskim standardima, proizvod ne sme da sadrži više od 100 miligrama glutena u kilogramu. Drugi uslov je da sastav izbačenog skroba bude nadomešten mineralima biljnog porekla, piše u pravilniku o deklarisanju upakovanih namirnica iz 2004. godine.
"Kada namirnica prođe sve kontrole, od proizvodnje do njenog skladištenja i prodaje, onda se proizvođaču dozvoljava da stavi 'precrtanu pšenicu'. Poverenje će se održavati kontrolama koje će se sprovoditi na svakih šest meseci. Sam postupak odobrenja upotrebe znaka traje nekoliko meseci, pa korisnici ove hrane mogu da je očekuju tek naredne godine", kaže Vesna Pavlov.
Znak 'precrtane pšenice' usvojen je 1972. godine, a Ujedinjeno Kraljevstvo jedino je nadležno za izdavanje njegove licence. Koristi se u kombinaciji sa natpisom "bez glutena", dok je kod nas Udruženje Srbije od celijakija nadležno za njegovo izdavanje u skladu sa uslovima koje on podrazumeva. Proizvođači koji žele da obolelima obezbede takve proizvode odmah mogu da apliciraju za dobijanje dozvole za upotrebu tog znaka.
(Tanjug/MONDO)
Celijakija se javlja i kod dece i kod odraslih, podjednako obolevaju oba pola i za dobijanje te bolesti postoji genetska predispozicija. Prate je nespecifični simptomi, tako da se dijagnoza teško postavlja.
Jedini mogući lek, koji osobama obolelim od celijakije omogućava normalan život, je striktna i doživotna dijeta bez glutena, a ukoliko se ne pridržavaju takvog režima ishrane dolazi do oštećenja sluznice tankog creva, kao i do brojnih komplikacija koje proizilaze iz poremećaja varenja i upijanja hrane.
Gluten je prisutan u gotovo svim industrijskim proizvodima, čak i u onim u kojima se njegovo prisustvo ne očekuje, u lekovima, pastama za zube, kozmetičkim proizvodima, pićima, kafi, čokoladi, bombonama...
Na sednici Grupacije proizvođača dijetetskih namirnica i Udruženja Privredne komore Srbije za poljoprivredu i prehrambenu industriju i Udruženja za celijakiju proizvođačima hrane je predstavljen znak precrtane pšenice, kojim će ubuduće biti obeležavana hrana koja ne sadrži gluten.
Životne namirnice kupuju se u apoteci
Svaki stoti stanovnik Srbije pati od celijakije, a osnovne životne namirnice mogu dobiti u ponekoj apoteci, piše "Glas"."Proizvodi bez glutena ne mogu se kupiti čak ni u svim apotekama. Njihova cena je visoka, jer naša država nije oslobodila carine bezglutenske proizvode, kao što je to praksa u svim susednim zemljama. I kada na tu cenu dodate PDV i trgovinske marže, krajnji iznos bude duplo viši nego u zemlji porekla", kaže za "Glas" Vesna Pavlov, majka čije dete pati od te bolesti i predsednica Udruženja Srbije za celijakiju.
"Kada se kod nas pojavio sladoled na kojem je pisalo 'bez glutena', to je bilo kao da ste dobili najlepši novogodišnji poklon. Duša me je bolela uvek kada sam branila svom detetu da jede te iste čokolade u kojima ostala deca uživaju. Kada se nađete u nekoj drugoj zemlji, takve namirnice lako ćete prepoznati, dok neće svi koji posete Srbiju razumeti ovaj natpis", priča za "Glas" Zorica Gašpar, čije dete takođe boluje od celijakije.
Primera radi, kilogram bezglutenskog brašna pre dve godine koštao je nešto više od deset evra. Međutim, od decembra prošle godine nabavljanje ovog tipa brašna stavljeno je na teret Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje, pa ga oboleli od celijakije mogu dobiti uz recept.
Da bi se na pakovanju nalazila "precrtana pšenica", prema svetskim standardima, proizvod ne sme da sadrži više od 100 miligrama glutena u kilogramu. Drugi uslov je da sastav izbačenog skroba bude nadomešten mineralima biljnog porekla, piše u pravilniku o deklarisanju upakovanih namirnica iz 2004. godine.
"Kada namirnica prođe sve kontrole, od proizvodnje do njenog skladištenja i prodaje, onda se proizvođaču dozvoljava da stavi 'precrtanu pšenicu'. Poverenje će se održavati kontrolama koje će se sprovoditi na svakih šest meseci. Sam postupak odobrenja upotrebe znaka traje nekoliko meseci, pa korisnici ove hrane mogu da je očekuju tek naredne godine", kaže Vesna Pavlov.
Znak 'precrtane pšenice' usvojen je 1972. godine, a Ujedinjeno Kraljevstvo jedino je nadležno za izdavanje njegove licence. Koristi se u kombinaciji sa natpisom "bez glutena", dok je kod nas Udruženje Srbije od celijakija nadležno za njegovo izdavanje u skladu sa uslovima koje on podrazumeva. Proizvođači koji žele da obolelima obezbede takve proizvode odmah mogu da apliciraju za dobijanje dozvole za upotrebu tog znaka.
(Tanjug/MONDO)