Mnogi od nas imaju tu "maniju" da stvari ređaju po određenom redosledu ili boji, da "milion" puta provere da li su isključili peglu… Saznajte da li to spada u opsesivno-kompulzivni poremećaj i kako da prestanete to da radite.
Ako i vi, pre nego što izadete iz kuce, morate odreden broj puta da pipnete ringlu, uhvatite za kvaku ili imate neki drugi mali ritual, znate kako to može da bude opterecujuce.
Ti mali rituali, koje osobe najcešce rade "da se ne bi desilo nešto loše", mogu i ne moraju da spadaju u opsesivno-kompulzivni poremecaj (OKP).
Da krenemo od pocetka - kako se definiše OKP?
"Opsesivno-kompulzivni poremecaj predstavlja poremecaj koji karakteriše postojanje opsesivnih - nametnutih, neprijatnih - misli i kompulzivnih ili ritualnih ponašanja, koji su praceni visokom anksioznošcu, uznemirenošcu. Nakon rituala, osoba oseca kratkotrajno olakšanje, ali nakon toga se opet javljaju misli, anksioznost i ritual. I tako nastaje zacarani krug", kaže psihoterapeut dr Tatjana Vlaškovic Jovicevic.
Iako milioni ljudi širom sveta pate od ovog poremecaja, uzrok još nije poznat.
"Tacan uzrok se još ne zna, ali na osnovu mnogobrojnih istraživanja, smatra se da nastaje kao kombinacija genetske transmisije, zatim posebnog psihološkog obrasca unutar porodice, pošto se cesto javlja u okviru istih porodica. Takode postoje studije koje pokazuju smanjen nivo serotonina u mozgu, zatim funkcionalne promene nekih delova mozga, kao sto su amigdale, orbitofrontalni korteks, talamus", kaže psihoterapeut i dodaje:
"Prema psihološkim teorijama, na primer, kognitivno-bihejvioralnom modelu, OKP nastaje usled pogrešnog nacina razmišljanja, tj. uverenja da neke misli mogu biti opasne, jer ukazuju na neki katastrofican dogadaj. Želeci da ih prekine, covek pocinje sve više da misli o toj strašnoj ideji, cime se intenzivira anksioznost. Zatim primenjuje neka zaštitna ponašanja, to jest kompulzije. Na taj nacin nastaje zacarani krug izmedu misli, osecanja i ponašanja".
Postoje li lakši i teži oblici ovog poremecaja?
"Postoje, u smislu da svako od nas u nekom periodu života ima opsesivne misli, što se cesto dogada u periodu detinjstva, adolescencije, nekih bitnih dogadaja i slicno, nakon cega te misli nestaju, dok neke osobe godinama pate od toga. U tom slucaju, treba da potraže strucnu pomoc".
Dr Vlaškovic Jovicevic objasnila nam je da se OKP leci kombinacijom lekova i psihoterapije.
"Lekovi izbora su antidepresivi, takozvani SSRI - inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina, s tim što dnevna doza treba da bude veca nego prilikom lecenja depresije. Pocetak delovanja i poboljšanje se ocekuje za nekoliko nedelja, a lecenje treba da traje minimum godinu dana. Takode, koriste se anksiolitici, odnosno lekovi koji smanjuju anksioznost, ali se oni koriste u ogranicenom vremenskom periodu od nekolilko nedelja".
Kada je rec o psihoterapiji, ona naglašava da je najefikasnija kognitivno-bihejvioralna psihoterapija, gde se promenom nacina razmišljanja menjaju obrasci ponašanja.
"Klijent se izlaže situacijama koje izbegava, uz izostavljanje rituala, to jest kompulzivnog ponašanja".
Mnogi od nas imaju tu "maniju" da stvari redaju po odredenom redosledu ili boji, da "milion" puta provere da li su iskljucili peglu… Da li i to spada u OKP?
"Ne mora da znaci, sve zavisi od toga koliko nas takve radnje i misli opterecuju tokom dana, kao i koliko cesto se to dešava na dnevnom nivou. Mnogi od nas imaju takozvane opsesivno- kompulzivne i perfekcionisticke crte licnosti, ali to ne znaci da imamo OKP. Razlika je u tome koliko vremena provedemo dnevno misleci i radeci neke radnje, i koliko nam te misli stvaraju anksioznost".
Šta oni koji imaju ove rituale mogu da urade kako bi prestali to da rade, u slucaju da ih takve radnje opterecuju?
"Savet je da imaju svest o tome da njihove misli ne mogu da uticu na buducnost i da nisu vidoviti, kao i da im takve misli i ponašanja nicemu ne koriste, vec samo škode, da nisu u skladu sa reealnošcu, i samo stvaraju nezdravo osecanje anksioznosti. Zato treba što pre da odu do psihologa ili psihijatra da reše taj problem".
Što se tice uzroka ovih "malih" rituala poput iskljucivanja pegle, šporeta, zakljucavanja vrata… dr Vlaškovic Jovicevic kaže da i tu postoje brojni uzroci, na nivou pogrešnog funkcionisanja odredenih delova mozga, obrazaca ponašanja u porodici, postojanja sujeverja, pogrešnog nacina razmišljanja i slicno.
Šta je najcudnije što rade ljudi koji pate od OKP-a, da li ste se susretali sa nekim neobicnim opsesijama?
"Postoje razne misli i radnje koje ljude opterecuju, opseg je zaista ogroman, neiscrpan. Na primer, neki od njih moraju da pomaze kucnog ljubimca pet puta ili ce se ljubimcu desiti nešto strašno, zatim da sve noževe izbace iz kuce, jer se plaše da mogu povrediti nekog, oblace se i svlace više puta, što im oduzima vreme i sve više kasne na posao, u školu…", navodi psihoterapeut neke od primera.
Ako svakodnevno imate citav ritual koji morate da obavite pre nego što izadete iz kuce i opsesivno proveravate da li ste sve iskljucili, neki ce vam možda posavetovati da, na primer, fotografišete šporet ili peglu kako biste bili sigurni da je sve iskljuceno.
Medutim, time necete rešiti svoj problem.
Kao što savetuje psihoterapeut, najpre pokušajte da objasnite sebi da vaše misli ne uticu na buducnost i da se ništa nece desiti ako ne pipnete peglu pet puta. Ako ne uspete tako da prekinete ovaj tok misli ni posle nekog vremena, najbolje je da potražite pomoc psihologa ili psihijatra koji ce vam u tome pomoci.