Koliko je hrana koju kupujemo bezbedna, kakve namirnice uvozimo, znamo li šta kupujemo - evo šta su o tome rekli stručnjaci.
Da li je hrana na rafovima srpskih marketa kvalitetna i bezbedna, kakvu sirovinu uvozimo, i koje propise je potrebno menjati kako bi gradani bili obavešteni šta tacno kupuju, bila je tema današnjeg okruglog stola "Bez kvalitetnih sirovina nema kvalitetnih proizvoda".
U diskusiji su ucestvovali predstavnici nekoliko kompanija koje se bave proizvodnjom prehrambenih proizvoda u Srbiji i regionu, kao i predstavnici resornog ministarstva i Centra potrošaca Srbije (CEPS).
Sa skupa je poruceno da je potrebno više raditi na edukaciji potrošaca u cemu kljucnu ulogu, receno je, treba da uzmu udruženja za zaštitu potrošaca i država, da je neophodno menjati niz zakonskih regulativa koje se ticu uvoza sirovina za proizvodnju hrane, uticati na jacu inspekcijsku kontrolu nelojalne konkurencije, primeniti primere dobre prakse iz sveta u pogledu deklaracija...
Savetnik za bezbednost hrane u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Nenad Dolovac je, govoreci o hrani koju gradani Srbije konzumiraju, rekao da je neodvojivo pitanje kvaliteta i bezbednosti hrane te da 25 pravilnika jasno objašnjavaju šta se i na koji nacin može proizvoditi i prodavati.
Ocenjuje da su potrošaci u Srbiji dobro edukovani i da su poceli da citaju deklaracije, a da zahvaljujuci saradnji sa udruženjima potrošaca, inspekcija dolazi redovno do novih saznanja o kršenju pravila proizvodnje.
Dolovac navodi primer da je analiza 500.000 razlicitih uzoraka prehrambenih proizvoda u Srbiji pokazala da najviše nepravilnosti ima po pitanju deklarisanja proizvoda, a ne bezbednosti.
"Potrošaci su poceli pažljivije da citaju deklaracije", smatra Vera Vida iz Centra potrošaca Srbije (CEPS) ali navodi i da u Srbiji nikada nije uradena analiza koja bi potvrdila da su proizvodi u Srbiji drugaciji u od onih koji su u zemljama EU, kako se to smatra u javnosti.
"Svi proizvodi koji se nalaze na rafovima u Srbiji su bezbedni, što je zaista bitno", kaže Vida i napominje da analiza koju je uradilo njeno udruženje pokazuje da nutritivne tablice koje se nalaze na proizvodima, potrošaci ne razumeju i da ih uglavnom citaju oni koji imaju zdravstvene probleme.
Sa ocenom da su svi proizvodi na rafovima u Srbiji bezbedni ne slaže se Andrej Bele, generalni direktor Strateškog poslovnog podrucja kafa Atlantic Grupa, koji smatra da zbog toga što mnogi proizvodaci ne mogu da dokažu poreklo sirovine od koje prave namirnice, nije moguce ni tvrditi da je krajnji proizvod bezbedan.
Kaže da proizvodaci kafe u Srbiji moraju da poštuju 16 razlicitih pravilnika i da kada je rec o njegovoj kompaniji, kontrola krece na samoj plantaži kafe, na primer u Brazilu i da se "put kafe" prati do pakovanja i isporuke.
Kada je rec o kafi iz te kompanije, najavljuje da ce uskoro "lansirati" kafu sa posebnom oznakom "singl origin" sa cijeg pakovanja ce se telefonom moci ocitati tacno sa koje plantaže u svetu je kafa koja se nalazi u kesici kao i drugi parametri proizvodnje.
Bele je naveo primer internog istraživanja koje je sprovela njegova kompanija i kaže da od 89 kesica kafe razlicitih proizvodaca uzetih sa rafova u Srbiji, samo 19 odsto je uskladeno sa svih 16 pravilnika koje moraju da poštuju proizvodaci kafe.
Zablude potrošaca vezane za kvalitet objasnio je menadžer za kvalitet i životnu sredinu u kompaniji "Dijamant" Predrag Nenin, i kao primer naveo boju suncokretovog ulja.
Nenin kaže da je percepcija potrošaca da je žuta boja i gušsce ulje kvalitetnije od prozirnog, medutim, objašnjava da je samo rec o pigmentu i navikama potrošaca te da su "oba ulja" podjednako kvalitetna.
Direktor marketinga kompanije "Don Don" Miloš Markovic je govoreci o kvalitetu pšenice u Srbiji rekao da je ona lošeg kvaliteta.
"Kvalitet pšenice u Srbiji je na nezadovoljavajucem nivou, a da bi se to prevazišlo, ušli smo u segment invetsiranja u mlinove. Poboljšavamo kvalitet u svojim mlinovima kvalitet brašna i prinudeni smo da kupujemo takozvane sortne poboljšivace".
Markovic je rekao da s obzirom na kvalitet, moraju da uvoze pšenicu i placaju carinu, što smatra da nije opravdano i kaže da je potrebno "više podrške i više sluha" od strane nadležnih jer "nemamo ni podsticaje za izvoz hleba u EU".
Sa ocenom da je kvalitet pšenice u Srbiji loš, nije se složio predstavnik Ministarstva poljoprivrede Nenad Dolovac koji je rekao da se "otkup pšenice ne placa na osnovu kvaliteta nego u odnosu na kvantitet".
Kaže da je jedan od nacina kako srpski proizvodaci hleba i peciva mogu da prevazidu ovaj problem je da uspostave jacu saradnju sa poljoprivrednim gazdinstvima i kompanijama koje se bave proizvodnjom pšenice i prate tako prate svoju proizvodnju "od njive do trpeze".
"S jedne strane biste znali šta ocekujete, a imali biste i bezbedniju proizvodnju", porucio je Dolovac koji je govoreci i o inspekcijskoj kontroli na terenu rekao da upravo ovih dana, na meti inspektora u Srbiji su i proizvodaci kafe.
Generalni direktor kompanije "Lesaffre" (jedan od najvecih proizvodaca kvasca na svetu) za Srbiju, Rumuniju, Moldaviju i Bugarsku, Miodrag Jelic ocenjuje da u poredenju sa zemljama u kojima posluje njegova kompanija, Srbija je na visokom nivou što se tice kvaliteta i bezbednosti hrane koju gradani konzumiraju.