Da li možete da zamislite situaciju da udjete u ordinaciju i da vam lekar, posle izlaganja vašeg problema, potanko, razumljivim jezikom, odredi dijagnozu, objasni šta je sa vama, predloži terapiju... Uz to, ako ste slučajno gluvi, dovede vam prevodioca koji vam to isto prenese govorom ruku. Ovakav tretman u lekarskoj ordinaciji trebalo bi uskoro da postane i naša realnost.
Da li možete da zamislite situaciju da udjete u ordinaciju i da vam lekar, posle izlaganja vašeg problema, potanko, razumljivim jezikom, odredi dijagnozu, objasni šta je sa vama, predloži terapiju... Uz to, ako ste slučajno gluvi, dovede vam prevodioca koji vam to isto prenese govorom ruku.Ovakav tretman u lekarskoj ordinaciji trebalo bi uskoro da postane i naša realnost.
U Zakonu o zdravstvenoj zaštiti piše da lekar mora pacijentu da kaže dijagnozu i prognozu bolesti, kratak opis i cilj predložene terapije, vreme trajanja i posledice (ne) uzimanja.
Lekar pacijentu treba da predloži alternativne metode lečenja, ali i da mu predoči moguće promene stanja tokom uzimanja terapije.
Sve ovo je, kaže član 28 zakona o zdravstvu, lekar dužan sam da saopšti, bez pacijentovog traženja.
Lekar, odnosno zdravstveni radnik, sve ovo mora da saopšti na "način razumljiv pacijentu, vodeći računa o njegovoj starosti, obrazovanju i emocionalnom stanju".
Jedini slučaj u kom zdravstveni radnik može prećutati dijagnozu, rizike, posledice i slično jeste onaj u kom postoji rizik da saznanje o tome može naškoditi pacijentu. Tada stanje pacijenta moraju da znaju njegovi najbliži.
Pacijent ima pravo da bira lekara, zdravstvenu ustanovu i medicinsku proceduru. On, takodje, može i da odbije proceduru, osim ukoliko time ugrožava život i zdravlje drugih ljudi. U tom smislu lekari mogu prisilno hospitalizovati osobe koje zbog prirode duševne bolesti mogu da ugroze nečije zdravlje, život ili imovinu.
Nad pacijentom se može bez njegove saglasnosti preduzeti samo hitna medicinska mera ako je bez svesti ili iz nekog drugog razloga ne može da saopšti svoj pristanak.
Pacijent se može saglasiti sa procedurom prećutno (ako se ne protivi) ili izričito (usmeno ili pismeno), ali ako mu pre toga lekar nije saopštio sve rizike, posledice i dijagnozu, onda lekar snosi rizik za štetne posledice.
Ukoliko pacijent nije zadovoljan uslugom, on može podneti prigovor zaštitniku pacijentovih prava koji bi trebalo da postoji u svakoj ustanovi. Zaštitnik je dužan da u roku od pet dana utvrdi okolnosti, a u roku od tri dana posle toga podnese izveštaj direktoru ustanove, ali i prigovaraču. Ukoliko prigovarač nije zadovoljan krajnjim ishodom, može da se žali zdravstvenoj inspekciji Ministarstva zdravlja i, u slučaju utvrdjene štete, ima pravo na naknadu, piše "Glas javnosti".