Lekari Hitne pomoći ističu da im najveću profesionalnu glavobolju zadaju muškarci koji se bore sa vetrenjačama krize srednjih godina i koji preko noći počinju da igraju tenis i trče maraton, zatim se bacaju na troboj, pa na skvoš, a potom otkrivaju čari ekstremnih sportova koji nude XL porcije adrenalina.
Oni se, međutim, s pravom uozbilje kada govore o posledicama dvodnevne rekreacije i kažu da je povremena agresivna fizička aktivnost sinonim za igranje "ruskog ruleta" sa srcem.
Dr Željko Baćević, načelnik smene u Hitnoj pomoći, ističe da se u skici za portret "žrtve" infarkta najčešće nalazi muškarac od 45 godina koji puši, ima višak kilograma, nezdravo se hrani i dva puta nedeljno igra fudbal sa ortacima iz kraja.
Plivanje i fudbal najrizičniji
"Plivanje i fudbal nose najveći rizik za kardiovaskularni sistem i, procentualno posmatrano, najveći broj poziva lekarima urgentne medicine 'otpada' na bazene i 'balone' u kojima se igraju fudbal ili tenis. Bolje je prepešačiti pet kilometara nego trčati 500 metara, a najveći zdravstveni rizik nosi povremena agresivna fizička aktivnost kao što je trčanje. Zbog toga naše ekipe relativno često pružaju hitnu medicinsku pomoć džogerima na Adi i u Košutnjaku", kaže za "Politiku" dr Željko Baćević.On dodaje da samo profesionalni sportisti i mlade osobe koje se nalaze u dobroj fizičkoj kondiciji mogu da igraju fudbal, tenis i skvoš, da preplivavaju Adu i da trče po Košutnjaku od svitanja do sumraka.
Lekari Hitne pomoći ističu da im najveću profesionalnu glavobolju zadaju muškarci koji se bore sa vetrenjačama krize srednjih godina i koji preko noći počinju da igraju tenis i trče maraton, zatim se bacaju na troboj, pa na skvoš, a potom otkrivaju čari ekstremnih sportova koji nude XL porcije adrenalina.
Vežbanje u prirodi bolje nego u teretani
Dr Saša Plećević kaže da se svega deset odsto naše populacije rekreativno bavi sportom i da najveći broj naših sugrađana vrhuncem fizičke aktivnosti smatra trčanje za autobusom. Realnost je, dakle, neumoljiva – mi smo lenja i sedeća nacija, čiji se predstavnici samo na godišnjem odmoru pretvaraju u 'komandose' koji u 'ol-inkluziv' hotelskim kompleksima skaču sa bandži-džampinga, uče da jašu na talasima, divljaju na skuterima i igraju lambadu na koncu dana."Fizička aktivnost treba da bude redovna, umerena i individualno programirana. Nije svaka osoba spremna za jednak fizički napor, a cilj fizičke aktivnosti nije da nas pripremi za maraton već da ima blagotvorno dejstvo na naše zdravlje. Iz vizure lekara sportske medicine, ideal je baviti se fizičkom aktivnošću koja angažuje velike grupe mišića (aerobik, plivanje, vožnja bicikla) tri do pet puta nedeljno minimum 30 minuta", kaže dr Saša Plećević.
On prednost daje vežbanju u prirodi, jer vežbe u teretani imaju za cilj povećanje mišićne snage, a manje deluju na kardiovaskularni sistem.
"Slažem se s tezom da nemaju svi novca za tenis i skijanje, ali svako može da stavi dete na bicikl i provede dva sata dnevno u prirodi ili nekom parku. Dovoljno je da svaki dan napravimo šetnju oko bloka i da vikend provedemo u nekoj rekreaciji u prirodi."
(MONDO)