Britanski stručnjaci su otkrili veliki broj markera u krvi osoba kojima je izvršena transplantacija bubrega, na osnovu kojih se može predvideti da li će novi organ dobro funkcionisati u njihovom organizmu i koliko će lekova biti potrebno da presađeni bubreg ne bi bio odbačen.
Rezultati tog istraživanja mogli bi da omoguće lekarima da se o pacijentima, koji su prošli ovu operaciju, staraju na način bolje prilagođen njihovom konkretnom slučaju, modifikujući primenu moćnih imunosupresanata, koji treba da spreče odbacivanje presađenog bubrega.
Stručnjaci s londonskog Kingz koledža, koje je predvodila Marija Ernandes-Fuentes, su proučili mnošto osoba s presađenim bubregom, među kojima i jedanaestoro njih koji su samoinicijativno prestali da uzimaju imunosupresante, ali njihov organizam i pored toga nije odbacio novi bubreg.
Očigledno je da kod takvih osoba postoji "prirodna tolerancija" presađenog organa. Proučavanjem uzorka krvi ovih osoba, britanski tim je uočio karakteristične imunološke razlike u odnosu na ostale ispitanike.
Moguće je da postoji znatan broj osoba sa sličnim imunološkim specifičnostima kojima je presađen bubreg. Ti ljudi bi mogli da smanje, ili sasvim ukinu uzimanje imunosuporesanata, ističe Ernandes-Fuentesova.
Prosečan vek transplantiranog bubrega je 12 godina, a u nekim slučajevima može da se produži i na 20 godina, ako je bubreg uzet od živog davaoca.
Imonusupresanti koje ljudi s presađenim bubregom moraju doživotno da uzimaju, mogu da imaju i teška neželjena propratna dejstva, među kojima su najčešća veća sklonost infekcijama i obolevanju od raka.
Britanski tim upozorava osobe kojima je presađen bubreg da nikako ne odbaciju imnunosupresante, ili smanjuju njihovo korišćenje na svoju ruku, jer svaki takav pokušaj mora da bude vrlo pažljivo vođen i klinički nadziran.
(Tanjug)
Stručnjaci s londonskog Kingz koledža, koje je predvodila Marija Ernandes-Fuentes, su proučili mnošto osoba s presađenim bubregom, među kojima i jedanaestoro njih koji su samoinicijativno prestali da uzimaju imunosupresante, ali njihov organizam i pored toga nije odbacio novi bubreg.
Očigledno je da kod takvih osoba postoji "prirodna tolerancija" presađenog organa. Proučavanjem uzorka krvi ovih osoba, britanski tim je uočio karakteristične imunološke razlike u odnosu na ostale ispitanike.
Moguće je da postoji znatan broj osoba sa sličnim imunološkim specifičnostima kojima je presađen bubreg. Ti ljudi bi mogli da smanje, ili sasvim ukinu uzimanje imunosuporesanata, ističe Ernandes-Fuentesova.
Prosečan vek transplantiranog bubrega je 12 godina, a u nekim slučajevima može da se produži i na 20 godina, ako je bubreg uzet od živog davaoca.
Imonusupresanti koje ljudi s presađenim bubregom moraju doživotno da uzimaju, mogu da imaju i teška neželjena propratna dejstva, među kojima su najčešća veća sklonost infekcijama i obolevanju od raka.
Britanski tim upozorava osobe kojima je presađen bubreg da nikako ne odbaciju imnunosupresante, ili smanjuju njihovo korišćenje na svoju ruku, jer svaki takav pokušaj mora da bude vrlo pažljivo vođen i klinički nadziran.
(Tanjug)