Kakvu vodu pijemo i kakav izbor da napravimo u sve većoj ponudi flaširanih mineralnih i izvorskih voda, pitanje je koje se leti najčešće postavlja.
"Srbija ima vode koje su ravne najpoznatijim svetskim, ali ih svetu ne predstavljamo tako kako to rade drugi", kaže za "Potrošač” dr Tomislav Jovanović, redovni profesor Medicinskog fakulteta u Beogradu, specijalista balneoklimatologije i stručnjak za vodu.
On kaže, u vezi sa tim da li su propisi o kvalitetu voda strogi u našoj zemlji i kakav je kvalitet, da sve što se traži od proizvođača jeste da njihove vode ispunjavaju Pravilnik o kvalitetu izvorskih i mineralnih voda.
"Zanimljivo je kako je taj pravilnik donet. On je usklađen sa Pravilnikom tadašnje Evropske zajednice i u skladu je sa direktivom koja reguliše ovu oblast. U nekim elementima naš je i stroži", kaže Jovanović.
Da li to znači da je zahvaljujući tome došlo i do promene kvaliteta flaširanih voda u Srbiji? Da li je kvalitet poboljšan?
"Kvalitet je izmenjen, to je preciznije reći. Pravilnik i njegova bukvalna primena je dovela proizvođače u poziciju da ukoliko žele na tržište moraju da se prilagode propisima. Tako smo ostali bez originalnih voda, a one koje se danas nude dodatno se prerađuju da bi bile usklađene sa pravilnikom. Pojedina izvorišta sa vekovnom tradicijom su čak i zatvorena. Da bi smanjio nivo natrijuma, na primer, proizvođač mora da izvorskoj dodaje vodovodsku vodu. I sve to zbog pravilnika", objasnio je profesor.
On savetujem potrošačima da ne nasedaju lakoverno na reklame. Ona mora da bude zasnovana na naučnim činjenicama i rečima onih koji znaju šta je voda. "Kad čovek ide na operaciju ide kod hirurga, a kada je reč o vodi ne treba da je predstavljaju priučeni instruktori fitnesa. O vodi moraju da pričaju stručnjaci o vodi."
Profesor kaže da treba piti onu vodu koja nam najviše prija, i koja nam po sastavu organoleptički odgovara.
"Magnezijum je vrlo važan za organizam u svim dobima. U hrani ga imamo sve manje, pa je bitno da se unosi kroz vodu. U toku održavanja trudnoće, prevremenih porođaja, na primer, kod nekih vrsta steriliteta takođe pomaže. Treba ga, dakle, unositi u optimalnim količinama u toku dana od 300 do 400 miligrama."
Moramo li popiti najmanje dva litra?
"To je potpuno pogrešna pretpostavka. Ko treba da popije toliko vode? Onaj ko sedi u klimatizovanim prostorijama ne treba, ali onaj ko radi na suncu svakako mora da unese više tečnosti. Vodu treba unositi u skladu sa potrebama. Pravilo je da čovek popije onoliko vode koliko je žedan i još jednu čašu više od toga,.
Međutim najveću žeđ osećaju mlađe osobe. Što je čovek stariji žeđ je manje izražena, ali ne zaboravimo da je starenje organizma izazvano gubitkom vode. I dolazimo do apsurda smanjuje se količina vode u organizmu, a on je sve manje žedan. E pa ako želimo da usporimo proces starenja trebalo bi da unosimo više vode."
Što se natrijuma tiče, Jovanović kaže da čovek dnevno unese u organizam 10 grama natrijuma. U vodi on kao element nije opasan, ako nije jedinjenje. Tako da je pogrešna tvrdnja onih koji kažu da nije dobro piti vodu koja sadrži natrijum.
Takođe, ne treba ni izbegavati vodu sa česme. "Bar ne u Beogradu gde se pije odlična voda. Ona zadovoljava sve svetske standarde, jer nije iz hidroakumulacije već iz reni bunara. I to novobeogradska i zemunska strana imaju bolju od one u starom delu grada."
Onima koj vole gaziranu vodu, ili špricere, profesor savetuje da obrate pažnju na rok trajanja ove vode.
Zašto se voda gazira?
"Nijedna mineralna voda nije apsolutno sterilna. Ugljen-dioksid se dodaje da bi se promenila Ph sredina i što duže očuvali nepovoljni uslovi za razvoj bakterija. Rok trajanja mineralne vode je minimum dva meseca. Proizvođač garantuje da se u navedenom periodu, iz bilo kog razloga, neće promeniti bakteriološki sastav."
(MONDO)