Deca koja tako glasno hrču da sama sebe bude pokazuju slabije rezultate na standardnim testovima mentalnog razvoja, rezultat je zajedničke studije američkih stručnjaka s Univerziteta Zapadne Virdžinije i Luisvilskog univerziteta (Kentaki).
Deca koja tako glasno hrču da sama sebe bude pokazuju slabije rezultate na standardnim testovima mentalnog razvoja, rezultat je zajedničke studije američkih stručnjaka s Univerziteta Zapadne Virdžinije i Luisvilskog univerziteta (Kentaki).Studije ukazuju i da je izloženost dece pasivnom pušenju jedan od faktora koji podstiče pojavu hrkanja u ranom dobu, prenela je agencija Rojters.
"Sada je nepobitno dokazana veza izmedju nepravilnog disanja u snu i kognitivnih funkcija predškolske i školske dece", tvrdi dr Montgomeri-Donz s Univerziteta Zapadne Virdžinije.
Kod ovakve dece mnogo se češće pažnja posvećuje ponavljanim infekcijama gornjeg respiratornog trakta i zaostajanju u rastu i razvoju, nego problemu hrkanja. Medjutim, posle najnovijih saznanja postaje očigledna potreba da se identifikuju najmladja deca s prepoznatljivim rizičnim faktorom za hrkanje i da se proceni njihovo stanje.
Otkriveno je da je češći slučaj dece koja hrču u kućama u kojima bar jedan roditelj puši, a kod njih se znatno češće javljaju i slučajevi respiratornih kriza.
Kod dece koja ne hrču nisu, inače, ustanovljene bitne razlike u mentalnom razvoju izmedju onih koja žive u pušačkim i onih koja žive u nepušačkim porodicama.
(Tanjug)