Građani Srbije godišnje popiju više od 374.234 kutije lekova protiv nesanice. Tokom 2010. ispisano 289.000 recepata za sedative.
U Srbiji se, izgleda, nesanica ne shvata toliko ozbiljno, pa i oni koji se po celu noć prevrću u krevetu i raširenih očiju dočekuju zoru, za probleme sa spavanjem često okrivljuju pun mesec, gradsku buku, loš dušek...
Koliko ljudi u Srbiji budno dočeka zoru niko ne zna, ali ima ih, izgleda, prilično. Jer, podaci Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje pokazuju da su doktori lane ispisali 289.000 recepata za hipnotike i sedative, koji se koriste za uspavljivanje, a da su pacijenti popili 374.234 kutije ovih lekova. Niko ne broji one koji, iako je to zabranjeno, ipak nekako uspevaju da kupe sedative u apotekama.
Iako u medicini zvanično nije okvalifikovana kao poseban psihički problem, već se posmatra kao simptom, nesanica i te kako može da iscrpi čoveka. Ali, nije svako nespavanje nesanica.
Neuropsihijatar i psihoterapeut dr Milan Milić, direktor Bolnice u Pančevu, kaže da se o nesanici govori tek kada čovek od pet do sedam dana u kontinuitetu kuburi sa snom. Sve ispod toga se smatra normalnom nesanicom, koja nastaje kao posledica teškog dana i može da traje do 48 sati.
Iskustva iz ordinacija pokazuju da se nesanica u Srbiji češće leči sedativima nego klasičnim hipnoticima. Dr Milić kaže da je to zapravo dobro, jer hipnotici brže stvaraju zavisnost, i posle nekog vremena upotrebe početna doza više nije dovoljna, pa količina leka mora da se pojača.
Bilo da se radi o takozvanoj inicijalnoj nesanici, kada čovek ima problema da zaspi, čestim prekidima sna tokom noći, ili terminalnoj nesanici, za koju je karakteristično prevremeno buđenje, iza manjka sna najčešće se kriju zdravstveni problemi: psihički ili fizički.
"Pre nego što počne lečenje nesanice kao izolovanog problema, moraju da se ispitaju svi drugi mogući uzroci, ali činjenica je da je nesanica u najvećem broju slučajeva simptom neprepoznate depresije", kaže za "Novosti" dr Milić.
"U tom slučaju lekovi neće rešiti problem i najbolje je krenuti sa psihoterapijom, da se vidi koji to potisnuti doživljaji i osećaji čoveku ne daju da zaspi."
Kad san nikako neće na oči nije greh, kaže doktor, uzeti sedativ, iako se u Srbiji još s podozrenjem gleda na one koji uzimaju lekove za smirenje.
"Nije dobro, naravno, da to pređe u naviku, ali bolje je popiti sedativ nego probdeti celu noć zbog nesanice. Lično svojim pacijentima protiv nesanice radije prepisujem antidepresive, koji imaju i efekat umirivanja, nego klasične sedative hipnotike, jer antidepresivi ređe stvaraju zavisnost."
Lekari u SAD, gde je 2009. godine izdato 48 miliona recepata za lekove za spavanje, što je dva puta više nego 2002, već izvesno vreme prepisuju novu generaciju lekova za spavanje koji ne sadrže benzodijazepane, čime su smanjeni i neželjeni sporedni efekti, između ostalog, i stvaranje zavisnosti.
Stručnjaci tvrde da će ovi novi preparati, koji se u SAD, po glavnom sastojku, nazivaju "zet lekovi", biti sve popularniji. U stanju su, piše "Vašington post“, da uspavaju čoveka za sat vremena i deluju najmanje četiri sata. Neki stručnjaci, međutim, tvrde da lekovi za spavanje u stvarnosti donose samo od 20 do 30 minuta sna više.
(MONDO)