U Srbiji zvanično registrovane 83 psihoterapeutske i psihološke ordinacije. Cena tretmana do 50 evra, najčešća klijentela srednjih godina i đaci. Sve izraženiji sres na poslu.
Prema podacima Ministarstva zdravlja, u celoj zemlji registrovana je 51 specijalistička psihijatrijska ordinacija. Najviše ih ima u Beogradu (27) i Vojvodini (14). Uz to, prema podacima Ministarstva rada i socijalne politike, od 2004. izdate su i 32 dozvole za obavljanje psihološke delatnosti, pišu "Novosti".
Svaka ordinacija, odnosno savetovalište, ima deset i više klijenata, a da bi se videli bilo kakvi rezultati, neophodno je da osoba dolazi najmanje tri meseca. Najveći broj psiholoških savetovališta je u Beogradu (22), Novom Sadu (5), i Nišu, Kraljevu, Jagodini, Leskovcu i Petrovcu na Mlavi po jedno.
Po rečima psihoterapeuta Maje Mandić Marković, najveći broj njenih klijenata su žene između 35 i 45 godina: "Na deset žena, obrati nam se jedan muškarac. I jedni i drugi dolaze zbog problema u partnerskim i porodičnim odnosima. Sledeći na listi su strahovi, fobije, osećaj nesigurnosti."
Mlađi ljudi često dolaze i zbog problema u školi ili na fakultetu i straha od budućnosti. Dešava se da su toliko paralisani strahom da neće naći posao, da ne mogu da uče, padaju na ispitima i podsvesno odlažu trenutak diplomiranja.
Dr Ljiljana Klisić, osnivač Udruženja telesnih psihoterapeuta Srbije, za "Novosti" kaže da se psihoterapeutima uglavnom obraćaju visokoobrazovani, ali i ljudi sa srednjom školom. Njeno iskustvo je da je procenat žena tek nešto veći od postotka muškaraca. I jedni i drugi poslednjih godina sve češće traže pomoć zbog stresa na poslu i mobinga: "I ranije je bilo anksioznosti i depresije, ali je ona češće bila izazvana ličnim problemima, dok je sada zavladala 'biznis kuga'."
Da bi neko dobio od Ministarstva zdravlja dozvolu za specijalističku psihijatrijsku ordinaciju, ona mora da ima: radni sto, dve stolice, otoman za pregled, reflektor sa stalkom, stetoskop, aparat za merenje krvnog pritiska, neurološki čekić i negatoskop. Mora da poseduje ordinaciju, čekaonicu i sanitarni čvor, a može da je vodi samo specijalista psihijatrije.
Uslovi da Ministarstvo rada izda dozvolu za psihološko savetovalište su jednostavniji: za individualni rad potrebna je prostorija od devet kvadrata, a za grupni od 25. Naravno, ovom vrstom prakse mogu da se bave samo psiholozi. Prema rečima Nene Darmanović, iz Ministarstva rada, često im se za dozvolu obraćaju i defektolozi i zdravstveni radnici, ali njih odbijaju.
Najveći problem sa korišćenjem psihoterapeutskih usluga u Srbiji je što stručni rad nema ko da kontroliše, jer to nije predviđeno starim zakonom iz 1996, a novi još nije donet, jer članovi strukovnog udruženja ne mogu oko njega da se dogovore. Niko, takođe, ne kontroliše ni ordinacije "na crno", kojih, kažu psihoterapeuti, ima sve više.
(MONDO)