Ljudi su se oduvek plašili starenja, a u današnje vreme to je poprimilo epidemijske razmere. U prirodi čoveka je da ne može sebe da zamisli - starog. Ali, nije u pitanju samo sujeta. Naučnici kažu da je reč o fenomenu koji su nazvali "iluzija kraja priče" i koji objašnjava zašto nam je toliko teško da sebe zamislimo u nekom trenutku deset ili 20 godina od danas.
Naučnici su to opisali kao "iluziju kraja priče", što zapravo znači da mi u svakom trenutku svog života mislimo da smo u potpunosti "formirani". "Iluzija kraja priče" objašnjava mnogo toga, između ostalog i to zašto su tinejdžeri uvek ubeđeni da je tetoviranje, ili neka druga akcija koja će trajno uticati na njihov izgled, sjajna ideja. Ili zašto, kad smo u periodu adolescencije ne možemo da se zamislimo sa potpuno sedom kosom i borama na licu.
Ispitanici starosti između 18 i 68 godina su tokom ove obimne studije bili podeljeni u dve grupe. Ispitanici iz prve grupe trebalo je da procene koliko su se promenili u poslednjih deset godina, dok se od onih iz druge grupe očekivalo da predvide koliko će se promeniti tokom naredne decenije.
Ispostavilo se da ljudi, bez obzira na godište, uvek potcene razmere promena koje ih očekuju u budućnosti.
"Ono što čovek izgleda ne može da pojmi je činjenica da će se naše 'buduće ja' na isti način odnositi prema našem 'sadašnjem ja'", kaže psiholog dr Danijel Gilbert sa Harvarda, koji je vodio ovo istraživanje.
"U kojem god životnom dobu da se nalazimo, mi mislimo da smo na vrhuncu, i u kojem god životnom dobu da se nalazimo - nismo u pravu", dodao je on.
"Život je proces rasta i stalne promene, a nape istraživanje ukazuje da rast i promena zapravo nikad ne prestaju, uprkos činjenici da čovek, sudeći po rezultatima studije, i u 18. i u 68. godini misli da je sa tim završeno i da se baš u tom trenutku nalazi na vrhuncu."
Stvar je u tome što nam to pruža mogućnost da se u svakom trenutku svog života osećamo dobro u svojoj koži. "Dobro se osećamo kad pomislimo da smo dosegli vrhunac naše lične evolucije. Osećaj zadovoljstva i smisla daje nam iskustvo, mogućnost da kažemo 'eh, da mi je ova pamet bila...', dok bi nas potpuno porazilo kada bismo u svakom trenutku bili u punoj meri svesni koliko su naši prioriteti i vrednosti u pojedinim trenucima života zapravo prolazni, jer bi unelo sumnju u svaku našu odluku i zaključak", zaključuje dr Jordi Kvidbah koji je bio član istraživačkog tima.
(MONDO)