Eutanazija postaje sve prihvatljivija i povećava se broj zemalja koje je zakonski dozvoljavaju u jasno određenim slučajevima.
U Belgiji se čak prodaju specijalni kompleti za izvođenje ove procedure, koje može da kupi svaki lekar koji ima odgovarajuću dozvolu.
Sudski i pravni sistem evropskih zemalja i SAD dovodi do toga da vrednost života postaje sekundarna u odnosu na volju samog čoveka, navode stručnjaci.
Polazi se od pretpostavke da čovek koji pati od psihičkih tegoba može sve što nije zabranjeno. Može da čini nešto u ime svog zdravlja i života, ako to ne nanosi štetu drugim licima.
Ali, ako neka država nije svetovna država u pravnom smislu, pitanje se sasvim drugačije postavlja.
Ako se uzmu u obzir države sa pravnim i sudskim sistemima, koje ne odgovaraju demokratskim principima i u kojima je nivo korpucije preteran, tu onda nema nikakvog smisla govoriti o eutanaziji.
Eutanazija ima i vrlo ugledne protivnike. Stručnjak za paliativnu medicinu, ruski lekar Jelisaveta Glinka, kaže da se molbe za eutanaziju dobijaju krajnje retko i, po pravilu, predstavljaju "jednostavano maskiranu molbu za pomoć".
U celini, mnoga etička pitanja mogla bi da budu zaobiđena kada bi čovek sam davao sebi smrtonosni preparat i tako skidao veliki deo odgovornosti sa lekara.
Ministar pravde Nemačke Brigit Kipris smatra da "poslednji korak ka smrti pacijent treba da učini sam".
(Srna)