Karsten Ramelov ove sezone okačio je kopačke o klin, ali će ostati upamćen kao jedan od igrača koji su obeležili nemački fudbal tokom proteklih desetak godina.

Svojim požrtvovanim igrama plavokosi defanzivac osvajao je srca navijača Herte iz Berlina, a posebno fanova Bajera iz Leverkuzena, u kome je proveo čak dvanaest godina odigravši 333 utakmice, među kojima i finale Lige šampiona protiv madridskog Reala.

Ramelov je bio i stub odbrane nemačke reprezentacije za koju je nastupio 46 puta i sa kojom je 2002. godine dogurao do finala Svetskog prvenstva u Japanu. Nakon 17. godina igranja konačno je rekao zbogom fudbalu oprostivši se u maju od svojih navijača na Baj Areni.

Iako je tokom svoje dugogodišnje karijere igrao samo za Hertu i Bajer, Ramelov u intervjuu za MONDO, tokom posete Fudbalskom festivalu u Foči, kaže da ne žali što se nije okušao u nekom klubu van Nemačke.

"Bilo je ponuda klubova iz Evrope, posebno dok sam igrao za Bajer, ali ja sam uvek imao ugovor sa klubom na duže vreme tako da baš i nije bilo lako otići. Ipak, u Bajeru mi je bilo odlično. Imao sam sjajne uslove, a tim je igrao velika takmičenja. Igrali smo Ligu šampiona i Bundesligu, koja je tada bila veoma jaka. U Leverkuzenu sam proveo sjajan period i apsolutno ne žalim što sam igrao samo u Nemačkoj", kaže Ramelov.

Sa Bajerom ste 2002. godine imali priliku da osvojite tri trofeja, ali ste u samom finišu izgubili nemački kup, Bundesligu i finale Lige šampiona protiv Reala. Iste godine sa nemačkom reprezentacijim poraženi ste u finalu Svetskog prvenstva od Brazila. Kako se osećate kada se setite tih finala i žalite li za propuštenim prilikama?

"Iako sam tada izgubio četiri titule, o tome mislim kao nečem pozitivnom, jer nije lako doći do finala bilo kojeg takmičenja, a posebno Lige šampiona i Mundijala. Nisam nesrećan jer ono što je Bajer uradio te godine bio je maksimum te ekipe. U finalu uvek igraju najbolje ekipe i nijanse odlučuju. U finalu Lige šampiona bili smo bolji od Reala, ali izgubili smo sjajnim golom Zidana. Isto je bilo i na Mundijalu, gde je Nemačka bila bolja od Brazila i takođe izgubila, ali takav je fudbal, takav je sport. Mislim da je i pored tih poraza to bio vrlo uspešan period u mojoj karijeri".

Nedavno je odigrano finale Lige šampiona u kojem je pobedio Mančester junajted, a u polufinalu su igrala čak tri engleska kluba. Može li se reći da engleski fudbal trenutno dominira u Evropi i gde su Nemci u odnosu na njih?

"Rezultati engleskih klubova pokazuju da je fudbal koji se igra na Ostrvu daleko ispred ostatka Evrope. Kvalitetan fudbal igra se i u Italiji i Španiji ali engleski fudbal je ubedljivo najjači. Nemci su trenutno daleko od toga, jer u poslednje vreme kvalitet Bundeslige opada i ona se ne može porediti sa Premijer ligom. Tome u prilog ide i činjenica da sve više vrhunskih fudbalera iz Bundeslige odlazi u Englesku. Ipak nadam se da će s dolaskom novih igrača i Bundesliga ponovo postati jedna od najjačih u Evropi", optimista je Ramelov.

Van Nistelroj, Raul i Ronaldo... najbolji

U poslednje vreme upravo u Bundesligu je došlo nekoliko igrača sa ovih prostora, poput Antonija Rukavine i Gojka Kačara, dok je Marko Pantelić duže vreme vodeći igrač Herte. Kakvo je vaše mišljenje o igračima iz Srbije i generalno igračima sa ovih prostora sa kojima ste igrali?

"Igrači sa ovih prostora su veoma dobri, tehnički jako potkovani, ali ja ih nikada nisam posmatrao prema tome odakle dolaze. Niko Kovač, Robert Kovač, Marko Pantelić ili Sergej Barbarez, sve su to odlični igrači, ali ih nikada nisam posmatrao kao Hrvate, Srbe ili Bosance. Mogu samo da kažem da su oni sa kojima sam igrao dobri momci i odlični fudbaleri", istakao je bivši reprezentativac Nemačke.

Tokom karijere igrali ste protiv velikih fudbalskih zvezda. Koga biste izdvojili kao najboljeg igrača protiv koga ste igrali?

"Ne mogu da izaberem jednog, to nije baš lako jer sam imao sreću da igram protiv mnogo kvalitetnih igrača. Međutim, ima nekoliko sjajnih igrača koje bih izdvojio, a to su Rud van Nistelroj, Raul i Ronaldo, protiv kojeg sam igrao u finalu Svetskog prvenstva. Sva trojica su sjajni".

Postoji li neko protiv koga ste igrali, a ostao vam je u lošem sećanju? Da li je možda na toj listi Frančesko Toti, s obzirom na to da mnogi još uvek pamte onaj incident na utakmici sa Romom kada vas je namerno nagazio sa obe noge?

"Još imam uspomene na njegov start, hoćete da pogledate? Šalim se, ali da, on je možda jedan od igrača koga neću pamiti po lepom. Toti je sjajan kao igrač, to nije sporno, ali nekad poludi u igri. U nekim situacijama ponaša se vrlo loše, kao što je bilo i tada kada me je nagazio. Mislim da on ima problem, jer, sa jedne strane on je odličan fudbaler, sjajan tehničar i vođa ekipe, a sa druge ume vrlo lako da izgubi kontrolu, što nije dobro".

Španci i Italijani favoriti na EURO

Kakve su šanse nemačke reprezentacije na EURO 2008 i ko je, prema vašem mišljenju, favorit za osvajanje titule šampiona Evrope?

"Nemačka ima dobru ekipu. Imaćemo težak posao u grupi gde je Hrvatska, koja je bila jedno od najvećih iznenađenja kvalifikacija i ima dobar mladi tim. Ipak nadam se da ćemo proći u grupi i dogurati što dalje. Kada je reč o favoritu ne mogu da kažem ko će biti pobednik, ali sviđa mi se španska reprezentacija. Vrlo dobre šanse svakako imaju i Italijani, koji imaju veoma kvalitetan tim“, rekao je Ramelov.

Trenutno promovišete Evropski street football festival, a kakvi su vaši planovi za budućnost nakon završetka karijere?

"Ne mogu da kažem šta ću dalje, jer sam još uvek ugovorom vezan sa Bajer. Došao sam da promovišem fudbal, jer sam i ja odrastao igrajući fudbal na ulici. Želim da pomognem koliko mogu i nadam se da će dolazak ljudi poput mene pomoći razvoju ovog festivala koji povezuje ljude različitih nacija. To je ono što je važno i ovo je pravo mesto za organizaciju jednog ovakvog festivala“, zaključio je Ramelov.

(Goran Arbutina, MONDO)