Kako je Saša Zdjelar zavoleo Partizan, zašto je odbio Zvezdu i šta je naučio u Olimpijakosu...
/Od izveštaca MONDA sa Kipra Vladimira Sukdolaka/
"Partizan i samo Partizan...", popularni su stihovi pesme navijaca beogradskog kluba. Recima naucenim u decackim danima na južnoj tribini stadiona u Humskoj vodio se Saša Zdjelar, od ove zime fudbaler Olimpijakosa na pozajmici u Partizanu.
Konacno, dvadesetdvogodišnji momak je poslednjeg dana zimskog prelaznog roka postao deo kluba za koji navija od malih nogu.
Odrastao je u Vrbovskom, naselju nadomak prestonice. Ne seca se kada je zavoleo crno-bele boje, ali dobro zna kada je zaplovio navijackom rekom bez povratka.
"Nikad nije bilo dvoumljenja oko izbora kluba.Kada sampošaou školu u Padinskojskelirodila se i prava navijacka strast.Krenuli smo da idemo na stadione i u hale.Sve vreme sam bio na jugu", seca se Zdjelar radanja ljubavi prema Partizanu.
Crno-bela krv Zdjelara i Partizanova energija
Dugo je bio želja crno-belih, ali je ponuda prošlog leta došla i od "vecitog rivala" - Crvene zvezde.
"Ne, hvala", ni trepnuo nije Zdjelar kada se zahvalio celnicima crveno-belih.
"Poziv iz Zvezde dobio sam letos, ali svi dobro znaju da sam odmah rekao 'ne'. Mislio sam, ako nema Partizana - ne idem u Zvezdu, ostajem u Olimpijakosu da se borim za mesto. Trener Hasi mi je dao šansu, iskoristio sam je, kasnije je smenjen, ali sam znao da ne želim da idem u Zvezdu".
Uceci fudbalsku školu OFK Beograda rano je stekao status prvotimca. Bilo je jasno da se Zdjelarov talenat razvija i da ce se brzo cuti za njega. Iz poštovanja prema maticnom klubu nije više toliko cesto posecivao Humsku, osim kada su ga na to terale profesionalne obaveze.
Ipak, u "Pioniru" na košarkaškim utakmicama bio je redovan.
"Kada sam poceo da igram za OFK Beograd bilo je neozbiljno da idem na fudbalske utakmice Partizana. Više sam išao na košarku, voleo sam tu atmosferu. Pamtim cuvenu utakmicu protiv Barselone, kad su sudije vecale da li je lopta pipnula obruc ili nije, evo i sad se naježim. U 'Pioniru' su mi bile mnogo bolje utakmice nego u Areni".
"Nisam razmišljao o proslavi prvog gola. Kad se bude desilo sigurno cu nešto smisliti".
Cak i kada je sa Olimpijakosom došao u Beograd, na megdan voljenom klubu u kvalifikacijama za Ligu šampiona, zapevao je himnu zajedno sa navijacima.
"Jagoš(Vukovic)je sedeo pored mene na klupi, pevao sam himnu, to sam ja. Tako je bilo i u OFK Beogradu. Kad sam ušao u igru,ma koliko bilo teško, znao sam da sam profesionalac".
Nije mu bilo prijatno kada je u crveno-belom dresu grckog prvaka istrcao na travnjak stadiona Partizana.
"Na zagrevanju se nisam osecao prijatno kad su me prozivali da sam zvezdaš. Kako ja sad da kažem ljudima: 'Ej, pa ja navijam za ovaj klub'. Bio sam malo i besan zbog toga. Normalno je da sam se borio najbolje što mogu da se dokažem treneru".
Stigao je u Partizan kao fudbaler koji bi trebalo da nadoknadi izgubljeno odlaskom Evertona Luiza u SPAL. U tandemu sa Danilom Panticem na pripremnim utakmicama delovao je vrlo dobro i uigrano.
"Everton je donosio nešto, nadam seda cu drugim kvalitetima i ja da doprinesem. Uvek težim ka boljem,videcemo. Daca (Pantic) i ja smo jednom u reprezentaciji igrali zajedno, ali je on uvek igrao po boku. Znamo se još kad smo bili deca. On ce tek pokazati kvalitet, lako je razumeti se sa igracem takvog kvaliteta".
Zdjelar je naucio kako je nositi dres velikog kluba i nema problem sa pritiskom koji donosi stalna težnja pobedama.
"Mislim da je malo gruba rec da bih mogao da budem lider, ti samo gestovima na terenu pokazuješ primer svima i možeš da poguraš ostatak ekipe da uradi isto to.Ima dosta starijih igraca od mene. Tu su Saša, Stojke, Bambi, moramo da ih poštujemo. A na terenu moramo da poštujemo jedno pravilo, a to je pobeda. Ne smemo da precutkujemo greške jedni drugima, svi moramo da damo sve od sebe i kažemo jedni drugima sve u lice".
Otišao je golobrad u Pirej, a vratio se...
"Grci nikada nisu mogli da izgovore Zdjelar, uvek su me zvali Saša. Mnogo im je lakše bilo tako"
"Kada sam odlazio bio sam dete, a ujedno i standardan u OFK Beogradu. Pojavila se ponuda Olimpijakosa i bilo je nerealno odbiti tako nešto. Dosta lepih stvari sam doživeo tamo, ogromno iskustvo, ja sam odrastao u Olimpijakosu. Otišao sam kao golobrad u Atinu i vratio se sa bradom. Raditi sa takvim igracima i trenerima, mnogo se više napreduje nego kod nas".
Iz Olimpijakosa je ove zime otišao i Mohamed El Fardu Ben. Njega je profesionalni put takode doveo u Beograd, ali na drugu stranu Topcidera.
"Benu sam rekao da je bolje da ide negde gde ce racunati na njega. Meni se licno ne svida njegov izbor, ali ako vidi perspektivu sa trenerom sa kojim je radio, Srbija je lepa za život, zašto da ne. Beograd je jedan od najlepših gradova u Evropi, ako vidi tamo sebe ja to poštujem. On je odlican fudbaler, nisam srecan što je došao u Zvezdu. Želim mu sve najbolje, ali ne i u novom klubu".
Zdjelar: Benu sam rekao sve lepo o mojoj Srbiji
Sa bivšim saigracem, a sada velikim rivalom cuo se pre nekoliko dana.
"Dopisivalismo se pre neki dan, rekao sam mu da više nismo prijatelji(smeh). Naravno da cu pomoci šta godmubude trebalou Beogradu", rekao je Saša Zdjelar.
Ovaj put smo sigurni da fraza o ispunjenju decakog sna, cesto izgovarana na promocijama fudbalera, nije samo fraza!