"Izvadio sam mu jezik uz grkljana, iz drugog pokušaja. On me izujedao po rukama i dan danas imam tragove njegovih zuba po rukama, ali sam uspeo osloboditi disajne puteve", prisetio se Zoran Mijić.
Zoran Mijić Mrmi (39), golman Fudbalskog kluba Borac iz Kozarske Dubice spasao je osam ljudskih života za šta je dobio na desetine nagrada i priznanja, ali situacije u kojima je spašavao živote ne može da zaboravi. Ponosan je jer je za svoja humana dela dobio zahvalnice od Srpske pravoslavne i Katoličke crkve, kao i Islamske zajednice.
"To je počelo 1996. godine u Banjaluci, na utakmici BSK-a iz Banjaluke i Borca iz Kozarske Dubice. Došlo je do sudara dvojice igrača, kada je jedan ostao na zemlji", ispričao je Mijić ekipi agencije "Anadolija", koja ga je posetila u porodičnoj kući u Kozarskoj Dubici.
Ispričao je da su se svi razbežali, a da je pomogao lekaru koji sam nije mogao spasiti povređenog igrača.
"To su bile stvarno katastrofalne scene", kaže Mijić.
Ostalih sedam slučajeva dogodilo se u protekle dve godine. Mijić nikada neće zaboraviti ni utakmicu sa Rudarom iz Prijedora...
"Spasio sam Nemanju Marića. Isto sudar, katastrofalan, gde je momak ostao da leži sav krvav. Doktor Rudara je pokušao sve što je mogao, međutim nije se susretao sa slučajem davljenja. On je digao ruke svi su ostali u neverici, počeli plakati. Onda sam ušao i rekao pokušaću nešto što otprilike znam napraviti. Izvadio sam mu jezik uz grkljana, iz drugog pokušaja. On me izujedao po rukama i dan danas imam tragove njegovih zuba po rukama, ali sam uspeo osloboditi disajne puteve".
Marić je zbrinut u bolnici u Prijedoru, a i danas s porodicom slavi 8. mart, Mijićev rođendan i dan kada mu je spašen život.
"Jako mi je teško kad ga vidim, posle onih scena, ali živ je zdrav je, to je najvažnije", kazao je Mijić
Još jedan slučaj desio se na stadionu, na utakmici Mijićevog i kluba iz Modriče, gde je jedan igrač zadobio udarac u glavu i nastavio igrati, ali se počeo ljuljati.
"Kada sam vidio da mu ide krv iz uha, zaustavio sam utakmicu", ispričao je Mijić i objasnio da je povređenog igrača odvezao u Prijedor u bolnicu.
Osim toga, spasao je devojčicu povređenu u saobraćajnoj nesreći u blizini njegove kuće. I tada je ostao dovoljno pribran da joj oslobodi disajne puteve i zbrine do dolaska hitne pomoći.
Spasao je i devojčicu, Medinu Škorić, koja je, kada je imala pet godina, odlutala na Badnje veče. Bila je slabo obučena i nije znala reći kako joj se zovu roditelji. Ponavljala je Bužim pa joj je Mijić uspeo pronaći roditelje.
"Kada sam otišao kući i doveo dete u pratnji policije, to je toliko veselje zavladalo da je to nešto neopisivo", ispričao je Mijić i dodao da ko zna šta bi se desilo da se duže zadržala na januarskoj hladnoći.
Iz Dubice je sa suigračima putovao u Kostajnicu i primijetio je pored puta kacigu, a, iako je prošao, nakon nekoliko metara shvatio je da mora stati.
"Saigrači su rekli zašto bi stajali pa sam im objasnio da sam ugledao kacigu i da mora da se nešto desilo. Počeli su govoriti: 'Nisi valjda toliki baksuz'. Međutim, stali smo i počeli da tražimo pored puta. Na 20 metara u nekom šiblju našli smo motor, momak sav polomljen, pozvali smo policiju, hitnu, uspjeli smo ga iznijeti na cestu. Momak je bio 35 dana u komi, ali je preživio, hvala Bogu, i dan-danas je ovdje s nama", rekao je Mijić.
Opširnije o ovim herojstvima na portalu naših kolega iz Banjaluke.