Iskusni štoper Šalkea ima samo još jedan cilj u igračkoj karijeri, da se sa Srbijom domogne Mondijala, a onda bi u trenere.
Dolaskom Radomira Antića na mesto selektora Srbije, status reprezentativca ponovo je dobio Mladen Krstajić.
Naiskusniji član Antićeve selekcije, 34-godišnji štoper Šalkea, igrao je u kvalifikacionom meču protiv Francuske i tako uknjižio 58. nastup u reprezentativnom dresu.
"Kada sam počinjao karijeru u Čeliku iz Zenice, u kome sam proveo ceo omladinski staž, nisam slutio dokle ću dogurati", skromno kaže Krstajić.
Da nije došlo do rata i raspada SFR Jugoslavije, pitanje je kako bi se razvijala njegova karijera. Izbeglička lutanja dovela su ga u banatski gradić Čoka, gde je našao utočište kod rodbine.
Crnogorac po ocu, bosanski Srbin po majci, obreo se među radnim i mirnim Banaćanima.
"U Čoki sam posle dosta lutanja našao mir, ali na kratko. Posle nekoliko utakmica prešao sam u Sentu koja je bila veća sredina i sa dužom sportskom tradicijom", nastavlja Krstajić.
Nova sredina inspirativno je delovala na momka izuzetnih fizičkih sposobnosti, pa je uskoro napravio još jedan korak napred, prešao je u OFK Beogradu.
"Tada više nije bilo problema, jer sam posle prve sezone bio na meti Crvene zvezde i Partizana. Zvezda je bila brža, ali je odlučniji bio Partizan, sa kojim sam lako našao zajednički jezik. To je klub za koji sam navijao još u dečačkim danima", rekao je Krstajić i otkrio da su ga crveno-beli već bili kaparisali.
"Dalje je sve išlo mnogo lakše, mada je do prave prekretnice u mojoj karijeri došlo kada sam imao 26. godina. Tada sam prvi put selektiran u državni tim, pre toga niko na mene nije obraćao pažnju".
Sredinom 2000. godine počeo je pečalbarsku karijeru. Prva stanica bio mu je Verder.
"Na sistematskom pregledu u Bremenu nemački stručnjaci iz raznih oblasti nisu verovali da neko iz naše zemlje ima takve fizičke sposobnosti", objasnio je Krstajić kako je fascinirao Nemce na prvom koraku.
"Zahvaljujući genetici, odnosno ocu, zeničkom rudaru, i danas u 34. godini lako izdržavam sve napore. Nemci se i sada čude mojoj konstituciji, jer jedino sa mnom nemaju problema sa ishranom i telesnom težinom".Naiskusniji član Antićeve selekcije, 34-godišnji štoper Šalkea, igrao je u kvalifikacionom meču protiv Francuske i tako uknjižio 58. nastup u reprezentativnom dresu.
"Kada sam počinjao karijeru u Čeliku iz Zenice, u kome sam proveo ceo omladinski staž, nisam slutio dokle ću dogurati", skromno kaže Krstajić.
Da nije došlo do rata i raspada SFR Jugoslavije, pitanje je kako bi se razvijala njegova karijera. Izbeglička lutanja dovela su ga u banatski gradić Čoka, gde je našao utočište kod rodbine.
Crnogorac po ocu, bosanski Srbin po majci, obreo se među radnim i mirnim Banaćanima.
"U Čoki sam posle dosta lutanja našao mir, ali na kratko. Posle nekoliko utakmica prešao sam u Sentu koja je bila veća sredina i sa dužom sportskom tradicijom", nastavlja Krstajić.
Nova sredina inspirativno je delovala na momka izuzetnih fizičkih sposobnosti, pa je uskoro napravio još jedan korak napred, prešao je u OFK Beogradu.
"Tada više nije bilo problema, jer sam posle prve sezone bio na meti Crvene zvezde i Partizana. Zvezda je bila brža, ali je odlučniji bio Partizan, sa kojim sam lako našao zajednički jezik. To je klub za koji sam navijao još u dečačkim danima", rekao je Krstajić i otkrio da su ga crveno-beli već bili kaparisali.
"Dalje je sve išlo mnogo lakše, mada je do prave prekretnice u mojoj karijeri došlo kada sam imao 26. godina. Tada sam prvi put selektiran u državni tim, pre toga niko na mene nije obraćao pažnju".
Sredinom 2000. godine počeo je pečalbarsku karijeru. Prva stanica bio mu je Verder.
"Na sistematskom pregledu u Bremenu nemački stručnjaci iz raznih oblasti nisu verovali da neko iz naše zemlje ima takve fizičke sposobnosti", objasnio je Krstajić kako je fascinirao Nemce na prvom koraku.
Posle osam godina igranja u Nemačkoj, sadašnji defanzivac Šalkea razmišlja o budućnosti. Kao suprug i otac troje dece, brine o porodici, ali i o široj rodbini, koju je ratni vihor "razbacao" širom Vojvodine i Crne Gore.
"Kako se karijera bliži kraju, priznajem da sve češće sebe vidim u trenerskoj profesiji. Život vezujem za banatsku ravnicu, gde sam i svio porodično gnezdo, ali bih voleo da mi Beograd bude baza kada okačim kopačke o klin".
Iskusni štoper nebrojeno puta se pokazao kao veliki humanista. Iako živi u blagostanju, nije zaboravio odakle je.
"U igračkoj karijeri imam još samo jedan cilj - da uspešno završimo posao u kvalfikacijama i da se na Svetskom prvenstvu u Južnoj Africi oprostim od najdražeg dresa", zaključio je Mladen Krstajić.
(Tanjug)