Bojan senior priznao da su postojale šanse da njegov sin igra za "orlove", a Junior priča o kolekciji dresova, idolu Klajvertu...
Oko Bojana Krkića se već dugo diže velika prašina. Prvo je plenio igrama u mlađim kategorijama Barselone, zatim je postao najmlađi prvotimac u istoriji kluba, pa najmlađi strelac...
A onda je postao predmet "rata". Srbi su ga hteli u svojoj reprezentaciji, Španci u svojoj. Dilema je rešena 10. septembra kada je sa 18 godina debitovao za "crvenu furiju" protiv Jermenije.
Njegov otac Bojan senior je u razgovoru za "Novosti" prepričao sled događaja.
"Jeste, neka šansa je postojala da zaigra za Srbiju, ali objektivno nikad nije bila realna. Prvi put tema je načeta dok je Zoran Filipović bio direktor reprezentacija u FSS. Posle sam na Evropskom juniorskom prvenstvu u Belgiji sreo Zvezdana Terzića i Milovana Đorića. Rekao sam im da su, objektivno, šanse veoma male jer je Bojan već igrao za sve mlađe kategorije Španije i logično je bilo da nastavi istim putem".
Čak je i Radomir Antić, kada je postavljen za selektora "orlova" najavio da će se boriti za supertalentovanog igrača Barselone.
"Jeste, zvao je, bio je vrlo korektan. Rekao je da zna koliko bi takva odluka bila teška. Jednostavno, poručio nam je da ako se predomislimo vrata reprezentacije Srbije ostaju otvorena za Bojana... Veoma poštujem Srbiju. To je moja zemlja, ali za Bojana je Španija, ipak, bila prioritet", zaključio je Bojan senior.
Junak priče poručuje da, bez obzira što je od starta želeo da nosi dres "crvene furije", uvek navija za Srbiju.
"To pitanje se ne postavlja. Uvek kada igra reprezentacija Srbije, u bilo kom sportu, navijam za nju! Isto tako navijam za Novaka, Anu i Jelenu kada igraju na turnirima"...
Bojan junior ne govori srpski jezik.
"Do šeste-sedme godine pričao sam dobro srpski, jer sam provodio leta kod babe i dede u Paraćinu. Ali, otkad je tata počeo da radi kao skaut Barselone mnogo je manje kod kuće. Sa mamom sam govorio katalonski, u klubu katalonski i španski, tako da je srpski potisnut. Kada bih proveo mesec dana u Srbiji opet bih progovorio".
Na pitanje da li je imao idola, odgovara:
"Voleo sam Patrika Klajverta. Igrao je u napadu kao i ja, imao je izvanrednu tehniku, dobar dribling, lako je davao golove"...
Barsina "jedanaestica" je kolekcionar dresova. A onda je postao predmet "rata". Srbi su ga hteli u svojoj reprezentaciji, Španci u svojoj. Dilema je rešena 10. septembra kada je sa 18 godina debitovao za "crvenu furiju" protiv Jermenije.
Njegov otac Bojan senior je u razgovoru za "Novosti" prepričao sled događaja.
"Jeste, neka šansa je postojala da zaigra za Srbiju, ali objektivno nikad nije bila realna. Prvi put tema je načeta dok je Zoran Filipović bio direktor reprezentacija u FSS. Posle sam na Evropskom juniorskom prvenstvu u Belgiji sreo Zvezdana Terzića i Milovana Đorića. Rekao sam im da su, objektivno, šanse veoma male jer je Bojan već igrao za sve mlađe kategorije Španije i logično je bilo da nastavi istim putem".
Čak je i Radomir Antić, kada je postavljen za selektora "orlova" najavio da će se boriti za supertalentovanog igrača Barselone.
"Jeste, zvao je, bio je vrlo korektan. Rekao je da zna koliko bi takva odluka bila teška. Jednostavno, poručio nam je da ako se predomislimo vrata reprezentacije Srbije ostaju otvorena za Bojana... Veoma poštujem Srbiju. To je moja zemlja, ali za Bojana je Španija, ipak, bila prioritet", zaključio je Bojan senior.
Junak priče poručuje da, bez obzira što je od starta želeo da nosi dres "crvene furije", uvek navija za Srbiju.
"To pitanje se ne postavlja. Uvek kada igra reprezentacija Srbije, u bilo kom sportu, navijam za nju! Isto tako navijam za Novaka, Anu i Jelenu kada igraju na turnirima"...
Bojan junior ne govori srpski jezik.
"Do šeste-sedme godine pričao sam dobro srpski, jer sam provodio leta kod babe i dede u Paraćinu. Ali, otkad je tata počeo da radi kao skaut Barselone mnogo je manje kod kuće. Sa mamom sam govorio katalonski, u klubu katalonski i španski, tako da je srpski potisnut. Kada bih proveo mesec dana u Srbiji opet bih progovorio".
Na pitanje da li je imao idola, odgovara:
"Voleo sam Patrika Klajverta. Igrao je u napadu kao i ja, imao je izvanrednu tehniku, dobar dribling, lako je davao golove"...
"Imam dresove Kežmana dok je bio u Čelsiju, Drogbe, Kristijana Ronalda, Raula, Vilje, Dragutinovića, Krstajića... Mislim da imam oko 100 dresova".
O dresu Igora Duljaja postoji posebna anegdota.
Kada je pre pet godina Barselona igrala protiv Šahtjora, mali Bojan je zamolio oca da ga odvede u hotel u kome su bili Ukrajinci jer je hteo da upozna Igora Duljaja.
Duljaj mu je poklonio svoj dres. Nedavno, pred utakmicu istih rivala u Donjecku, Duljaj je pozvao Krkića seniora i poručio:
"Reci sinu da samo sa mnom može da promeni dres".
(MONDO)