Rekorder po broju igara za reprezentaciju prisetio se najlepših i najtežih trenutaka u karijeri uoči oproštaja od najdražeg dresa.
Duel Srbije i Bugarske, u sredu na stadionu u Humskoj od 17.30, iako ima prefiks prijateljski, mogao bi da ponese i epitet istorijski.
Selektori Radomir Antić i Plamen Markov će moći da provere snage kojima raspolažu, ali će utakmica imati poseban značaj jer će se od nacionalnog dresa oprostiti Savo Milošević.
Rekorder po broju igara za reprezentaciju je dolazeći u ponedeljak na okupljanje u Kovilovo (POGLEDAJ GALERIJU) izjavio da nema za čim da žali u karijeri i da mu je najdraži gol onaj pobedonosni, u poslednjem minutu utakmice sa Češkom u kvalifikacijama za Mondijal.
Milošević je odigrao 101 utakmicu za reprezentacije SRJ i SCG, što je nacionalni rekord, a sredu će odigrati prvu i poslednju utakmicu u dresu Srbije.
"Ovo mi je četvrta reprezentacija za koju igram. Nastupao sam za mlađe kategorije SFRJ, a posle za SRJ i SCG. Ovo je jedinstven slučaj u svetu da jedan igrač istovremeno debituje i oprašta se od reprezentacije", našalio se Milošević.
U najdražem dresu je po broju utakmica prestigao prethodnog rekordera Dragana Džajića, ali je sa 35 golova ostao iza Stjepana Bobeka na listi strelaca.
"Ne žalim ni za čim u karijeri. Do 20. godine sam tri puta menjao svoje snove, zato što sam prethodne ispunio i nisam sujetan. Ispred sam Džajića, ali iza Bobeka, ali to ne menja ništa. Zna se ko su njih dvojica".
Pored gola u pobedi 2:1 protiv Češke 1997, Milošević je izdvojio još dva iz perioda kada je igrao za Aston Vilu i ove sezone za ruski Rubin, koji je njegovom timu doneo pobedu i titulu nacionalnog šampiona Rusije tri kola pre kraja prvenstva.
"Taj gol u Pragu je bio u 90. minutu i mnogo je značio ekipi. U klupskoj karijeri, pamtiću gol iz 1996. na Vembliju, kada je Aston Vila pobedila Lids u finalu Liga kupa. Drag mi je i ovaj poslednji, u dresu Rubina".
Od trenutaka koje bi želeo da zaboravi u reprezentativnoj karijeri, Milošević je naveo dve utakmica, sa Evropskog prvenstva 2000. i Svetskog prvenstva 2006.
"Mečevi koje bih želeo da obrišem iz svoje kolekcije su porazi od Holandije (1:6) na EP 2000. i od Argentine (0:6) na SP 2006".
Milošević je dodao i da za samo jedan događaj u karijeri nije siguran da li je reagovao na pravi način.
"Dok sam igrao za Aston Vilu, ušao sam u sukob sa navijačima svog kluba. Gubili smo u Blekburnu 0:4, a grupica navijača me je vređala na nacionalnoj osnovi. Tada sam pljunuo u njihovom pravcu i nisam uspeo da se iskontrolišem, a trebalo je".
Karijeru je počeo u Partizanu. Prisetio se i debija za reprezentaciju SRJ.
"To je bilo 1994, na utakmici sa Brazilom u Porto Alegreu. Nekoliko dana kasnije smo gostovali i u Buenos Airesu. Taj poziv mi je podjednako drag kao i ovaj selektora Antića".
Milošević, koji je 2000. bio najbolji strelac EP, rekao je da su sadašnji rezultati Srbije u kvalifikacijama za Mondijal 2010. veoma dobri, ali je upozorio da ekipa mora da odigra maksimalno do kraja takmičenja.Selektori Radomir Antić i Plamen Markov će moći da provere snage kojima raspolažu, ali će utakmica imati poseban značaj jer će se od nacionalnog dresa oprostiti Savo Milošević.
Rekorder po broju igara za reprezentaciju je dolazeći u ponedeljak na okupljanje u Kovilovo (POGLEDAJ GALERIJU) izjavio da nema za čim da žali u karijeri i da mu je najdraži gol onaj pobedonosni, u poslednjem minutu utakmice sa Češkom u kvalifikacijama za Mondijal.
Milošević je odigrao 101 utakmicu za reprezentacije SRJ i SCG, što je nacionalni rekord, a sredu će odigrati prvu i poslednju utakmicu u dresu Srbije.
"Ovo mi je četvrta reprezentacija za koju igram. Nastupao sam za mlađe kategorije SFRJ, a posle za SRJ i SCG. Ovo je jedinstven slučaj u svetu da jedan igrač istovremeno debituje i oprašta se od reprezentacije", našalio se Milošević.
U najdražem dresu je po broju utakmica prestigao prethodnog rekordera Dragana Džajića, ali je sa 35 golova ostao iza Stjepana Bobeka na listi strelaca.
"Ne žalim ni za čim u karijeri. Do 20. godine sam tri puta menjao svoje snove, zato što sam prethodne ispunio i nisam sujetan. Ispred sam Džajića, ali iza Bobeka, ali to ne menja ništa. Zna se ko su njih dvojica".
Pored gola u pobedi 2:1 protiv Češke 1997, Milošević je izdvojio još dva iz perioda kada je igrao za Aston Vilu i ove sezone za ruski Rubin, koji je njegovom timu doneo pobedu i titulu nacionalnog šampiona Rusije tri kola pre kraja prvenstva.
"Taj gol u Pragu je bio u 90. minutu i mnogo je značio ekipi. U klupskoj karijeri, pamtiću gol iz 1996. na Vembliju, kada je Aston Vila pobedila Lids u finalu Liga kupa. Drag mi je i ovaj poslednji, u dresu Rubina".
Od trenutaka koje bi želeo da zaboravi u reprezentativnoj karijeri, Milošević je naveo dve utakmica, sa Evropskog prvenstva 2000. i Svetskog prvenstva 2006.
"Mečevi koje bih želeo da obrišem iz svoje kolekcije su porazi od Holandije (1:6) na EP 2000. i od Argentine (0:6) na SP 2006".
Milošević je dodao i da za samo jedan događaj u karijeri nije siguran da li je reagovao na pravi način.
"Dok sam igrao za Aston Vilu, ušao sam u sukob sa navijačima svog kluba. Gubili smo u Blekburnu 0:4, a grupica navijača me je vređala na nacionalnoj osnovi. Tada sam pljunuo u njihovom pravcu i nisam uspeo da se iskontrolišem, a trebalo je".
Karijeru je počeo u Partizanu. Prisetio se i debija za reprezentaciju SRJ.
"To je bilo 1994, na utakmici sa Brazilom u Porto Alegreu. Nekoliko dana kasnije smo gostovali i u Buenos Airesu. Taj poziv mi je podjednako drag kao i ovaj selektora Antića".
"Situacija je sada veoma dobra. Ali, i ranije se događalo da dobro počnemo kvalifikacije, a posle kiksnemo. Prethodne tri pobede u kvalifikacijama već su prošlost. Svaka utakmica je novi početak i mora da se igra do kraja".
Došlo je vreme da "okači kopačke o klin".
"Mislim da je došlo vreme za kraj. Bolji scenario ni sam ne bih mogao da napišem. Sve se namestilo da završim karijeru. Logično je da poslednju utakmicu odigram na stadionu Partizana", podsetio je Milošević na početak karijere u klubu za koji je postigao 74 gola na 98 utakmica.
Milošević je prethodnu, 101. utakmicu u reprezentaciji, odigrao 16. juna 2006, kada je na Svetskom prvenstvu selekcija SCG poražena od Argentine 0:6.
"Posle te utakmice, na neki način, dotakli smo dno i video sam da je vreme da neki drugi uzmu da rade taj posao. Atmosfera na SP se pokvarila još posle poraza od Holandije (0:1), koji kao da su mnogi dočekali da bi nas kritikovali".
Najavio je da će i po završetku igračke karijere ostati u fudbalu, ali nije precizirao čime će se baviti.
"Uvek sam bio spreman da pomognem reprezentaciji, ako me budu zvali, tu sam. Nije tajna da želim da ostanem u fudbalu. Uostalom, druge stvari ni ne umem da radim, a da sam prodavac, flašu Koka-kole kupio bih za dolar, a verovatno je prodao za 50 centi", našalio se na kraju Savo Milošević.
Savo je u karijeri još igrao za španske klubove - Saragosu, Osasunu, Espanjol i Seltu, kao i za italijansku Parmu.
(Beta)