Kada klinci širom sveta simuliraju finale Lige šampoina na Sony Playstation-u, najčešći izbor je Barselona protiv Mančester junajteda. Jedan ima Mesija, drugi Ronalda, pa će neko nekome već da se ušeta u gol…

Ovog puta nije simulacija, ovo je pravo: Barselona igra protiv Mančester junajteda u finalu UEFA Lige šampiona, a meč počinje u sredu u 20.45 na rimskom Olimpiku. Šta ćete raditi tada?

Normalno, sesti i gledati utakmicu…

Utakmicu u kojoj će se sastati dva tima, koja su ove sezone pokazala najviše u svojim ligama, osvojili title u Primeri i Premijer ligi, ali i u Evropi. Gledaćete kako Barsa svojom magijom pokušava da osvoji treću titulu prvaka Evrope i spreči Mančester da postane prvi tim posle 19 godina koji je odbranio istu.

Ko god da pobedi, ispisaće novu istoriju za kvizomane i fudbalske fanatike.

Barselona bi došla do treće titule prvaka Evrope (Sampdorija 1:0, 1991, Arsenal 2:1, 2006), ali bi postala prvi španski tim koji je osvojio triplu krunu: Ligu šampiona, Primeru i Kup Kralja. Ova druga dva trofeja, već imaju u džepu.

Junajted bi upisao četvrtu titulu prvaka Starog kontinenta (Benfika 4:1, 1968, Bajern 2:1, 1999, Čelsi pen 6:5, 2008) i ostao tim sa stoprocentnim učinkom u finalnim mečevima. To bi mogao da bude jako bitan podatak pre nego se zakotrlja adidasova “Finale Roma” lopta na rimskom Olimpiku, kapaciteta 72.698 mesta, čiju je gradnju 1930. godine naložio fašistički lider Benito Musolini.

Mančester junajted još nije izgubio finale, a Barselona jeste tri od dosadašnjih pet (Benfika 2:3, 1961, Steaua pen 0:2, 1986, Milan 0:4, 1994).

Uz to, od devet prethodnih duela ova dva tima u evro-kupovima, jedino finale i to Kupa pobednika Kupova, 1991. godine dobio je engleski gigant. Bilo je 2:1 u Roterdamu.

Istina, jedini akter tog meča, koji će učestvovati u 54. finalu Kupa i Lige šampiona je menadžer Junajteda Ser Aleks Ferguson, ali ima nešto u toj istoriji što razdvaja klubove. Uostalom, zbog čega kapiten Čelsija Džon Teri pre godinu dana nije pogodio pobednički šut sa penala za svoj tim u moskovskom finalu?

Zato što se okliznuo na busen trave ili možda zato što je kapiten Čelsija, a ne Mančester junajteda?

Mnogo je zagovornika ideje da, kada se na terenu sudare dva rivala približno istog kvaliteta, sa jednakim brojem odličnih igrača, bogatim istorijama i budžetima, armijama navijača, može da presudi nešto naizgled nebitno… Kakav je na primer skor jednog i drugog tima u finalnim utakmicama.

Već smo u lidu teksta rekli da Barsa ima Lea Mesija, a Junajted Kristijana Ronalda. To su dva najbolja fudbalera sveta po izboru FIFA za 2008. godinu. Najbolji je Portugalac, a drugi najbolji Argentinac. Ko se slaže?

Svejedno, njih dvojica učestvovaće, možda će postići gol, dva, ali sami teško da će moći da reše ovakav sudar kolosa.

Površno, navijački, reklo bi se da Englezi imaju jaču odbranu, a Barsa raznovrsniji i spretniji napad. Ali, čija je sredina?

Tu je ključno pitanje da li se od povrede zadobijene 10. maja protiv Viljareala oporavio Andres Injesta. Ako jeste, sa njim u vezi, Barselona će biti spremna da poremeti igru Mančestera i poveže možda ključne akcije na meču. Da, Ćavi Ernandez jeste fudbaler sa najboljim pasom na svetu, ali bez Inijeste nije to!

Odbrana Nemanja Vidić – Rio Ferndinand… Najbolja na svetu. Najsnažniji sastav Barsine odbrane nikako nije loš, ali neće igrati desni bek Dani Alveš, levi bek Erik Abidal i povređeni štoper Rafael Markes. Ko god popuni četiri mesta, biće deo najslabije linije Gvardiolinog tima.

Ukoliko lopta bude često na tom delu terena, Junajted će biti blizu trijumfa.

Ali, šta kada krene Barsina navala. Kada Ćavi prosledi pas Mesiju, a ovaj odigra sa Etoom ili Anrijem ili odluči da krene sam ka golu? O tome Ser Aleks Ferguson verovatno sanja nedeljama…

A, jedan od njegovih najvećih uzdanica, Vejn Runi kaže da sanja kako u belom dresu podiže trofej na mestu na kojem su već tri puta u istoriji dizani trofeji sa “velikim ušima” (1977 i 1984 Liverpul, 1996 Juventus). Runi objašnjava da stalno zamišlja sebe kako izvodi dobre poteze i, pre toga, pita ekonoma u kojoj boji dresa će igrati da bi vizuelizacija u njegovom mozgu bila što vernija.

To jeste prava priprema vrhunskog sportiste, iako deluje dečački naivno.

“Ja sam privilegovan čovek. Ne bih menjao svoj posao ni za šta na svetu”, izjavio je Runi, a mi možemo samo da ga mrzimo.

Prošle sezone, u polufinalu LŠ, Mančester junajted je posle 0:0 na Kamp Nou, golom Pola Skolsa upisao “kec” na semaforu Old Traforda što je bilo sasvim dovoljno za finale sa Čelsijem u Moskvi i treću titulu.

Tada je Junajted zatvorio prilaze svom golu i Barselonu situ Franka Rajkarda osujetio u nameri da postigne gol.

Šta se od tada promenilo? Naizgled ne mnogo toga. Otišao je Ronaldinjo, došao Pepe Gvardiola i “ludaci” iz Katalonije ponovo su poludeli za fudbalom. To su platili Bajern i Lion, ali su Čelsi i Gus Hidink pokazali Fergusonu kako je možda jedino moguće zaustaviti Barselonu ove sezone.

Tek golom Injeste u trećem minute nadoknade revanša na Stamford Bridžu, Barselona je probila Čelsijev zid i izborila finale u kojem sigurno neće mučiti protivnika kao recimo Real Madrid u Primeri (2:6).

Zak raj i jedan zanimljiv podatak. Godine 2001, kada je kapitenu Barselone Pepeu Gvardioli isticao ugovor sa tim timom, menadžer Mančester junajteda žarko je želeo da ga dovede na Old Traford, ali se naljutio što su Katalonci odugovlačili, tako da od tog transfera nije bilo ništa.

Osam godina kasnije, sudariće se kao treneri dva tima, finalista najspektakularnijeg fudbalskog takmičenja u Evropi…

Rim je večan grad. Po čemu ćemo pamtiti rimsko finale?

(N. Janković, MONDO, foto FoNet)