Spartanski pristup utakmici svakog od sadašnjih fudbalera Crvene zvezde je nešto što ne ume da izazove svaki trener na svetu, ali posle senzacionalnog toka meča protiv Dinama pogrešno bi bilo reći samo - Bravo, Zvezdo!
Da muka bude veća, prvo autogol Lekića, potom kardinalna greška golmana Pavlovića. Bez da se razigrao, Dinamo je već bio u četvrtom kolu kvalifikacija za Ligu Evrope.
Iako je posle toga usledio jedan od najlepših mogućih scenarija za svakog navijača Crvene zvezde, demonstracija ponosa, morala i sportskog duha, injekcija adrenalina za nastavak priprema, bilo bi pogrešno ne osvrnuti se na negativne momente u igri Pižonovog tima u četvrtak uveče.
Bilo ih je.
Prvo i najupadljivije - odbrana.
Tri puta Slavoljub Đorđević i Đorđe Tutorić, a onda kada je Zvezda igrala meč na ivici eliminacije iz Evrope, zaigrali su Đorđević i tinejdžer Vujadin Savić.
OK, ako važi pravilo - tim koji pobeđuje se ne menja, onda bi trebalo da važi i pravilo - tim koji gubi se menja.
Otuda je Pižon u odnosu na Tbilisi napravio dve neiznuđene izmene: Savić umesto Tutorića, Blažić umesto Bogdanovića. Umesto jednog jedinog levog beka, povređenog Nikole Ignjatijevića, zaigrao je zadnji vezni Nemanja Cvetković.
Sve ovo upućuje na sužen izbor igrača u defanzivi, potrebu da pod hitno neko bude doveden, ali ne samo da poveća broj prisutnih, već da podigne kvalitet u odbrani. Danas Tbilisi, sutra Valensija? Danas jednom u sedam dana, sutra dva puta?
Uz to, Đorđević i Savić delovali su vrlo nesigurno tokom dobrog dela utakmice (nije blistao ni Tutorić pre toga) i zajedno sa potragom za pojačanjima, Pižon bi morao debelo da oznoji svoje defanzivce. Pozadi, Zvezda deluje najranjivije...
Dok Aval Isah polako diže formu, a Savio dugim nogama uspeva da koliko-toliko pokrije brljotine saigrača, postaje očigledno da se Pižon odrekao levog krila (možda zato što nema klasičnog fudbalera za tu poziciju) i da je ustanovio sistem igre sa desnim spoljnim (Lazetićem) i tri veziste u sredini.
Jedina razlika u odnosu na dvomeč sa Rudarom i prvi duel u Tbilisiju je ime trećeg veziste: umesto Vladimira Bogdanovića igrao je Marko Blažić.
Deluje kao da se trojica gužvaju na sredini, a da na levom krilu ima previše mesta, kako za napad Zvezde, tako i za atake protivnika po svojoj desnoj strani.
Duel sa Dinamom, koji je došao da se brani, a golove postizao Zvezdinim glupostima, bila je možda prava prilika da se pruži šansa tom omalenom Brazilcu Kaduu, za kojeg Ivan Adžić kaže da je igrač koji stvara višak.
No, i ovako je Zvezda ispunila cilj i postigla pet golova, ali je jasno da je najbolje šanse stvarala sa desne strane, gde igraju Ninkov i Lazetić, a voli da se izvuče Perović.
Kada se postigne pet golova, bez obzira na ime protivnika, logično je da napad zaslužuje sve pohvale. Dejan Lekić je konačno probio led, dao je tri gola i pravi sud o njemu kao "devetki", zbog kojeg je oteran Abubakar Oumaru, pokazaće vreme.
Lekić i Perović deluju kao komplementaran tandem u odnosu na Lekić/Jevtić, najviše zato što su druga dvojica slični igrači.
Ipak, tu Pižon ima više opcija u odnosu na ostale linije tima.
Zvezdi šrkipi kad napada kroz sredinu, gde je trebalo da caruje Igor Burzanović, a gde sada priliku ne dobija Kadu.
Ograničenost na desni bok mogla bi da bude opasna u nastavku sezone.
Posle četiri meča ove sezone, tri pobede, jednog poraza, preskakanja dve runde kvalifikacija za LE, ispostavilo se da su motivacija, pristup igri i požrtvovanje najjači aduti novog Zvezdinog tima, koji snagu crpi iz kulta Vladimira Petrovića Pižona.
Spartanskim prilazom, momci koji za saigrače nemaju velike zvezde, nadoknađuju mnoge očite nedostatke. Sever im je u četvrtak uveče poručio - Igrajte za Delije, a nije morao.
Oni bi to svejedno uradili...
MONDOV SKENER
Bojan Pavlović - U dvomeču sa Rudarom sačuvao je mrežu, iako to nije bio ni nagoveštaj situacija u kojima će se nalaziti ove sezone. Zvezdino dete, povratnik, kiksnuo je kod jednog gola u Gruziji, a onda i u 24. minutu za - 1:2 (ukupno 1:4). Da se zahvali saigračima, najviše Dejanu Lekiću...
Pavle Ninkov - Kad se svet rušio krajem prošle sezone, delovalo je da ne želi da igra fudbal. Nova sezona, novi Pavle Ninkov. Ili pravi, kako god... Najbolji igrač Zvezde u 360 zvaničnih minuta ovog leta, a revanš meč sa Dinamom najbolji mu je u crveno-belom dresu. Lako je igrati pored njega uz desnu stranu. Neka tako nastavi!
Vujadin Savić - Umalo da dečkić postane žrtva Pižonove potrebe da nešto promeni u odnosu na Tbilisi. Đorđe Tutorić aut, Vujadin Savić in i to je umalo moglo da golobradog štopera pretvori u žrtveno jagnje. Početak utakmice, autogol Lekića, stvorio je atmosferu u kojoj se Savić osećao nelagodno, ali se vremenom vratila sigurnost u njegove noge. Da je nešto skrivio - kriv bi bio Pižon.
Slavoljub Đorđević - Osim sredine prvog poluvremena, kada su Savić i on delovali raštimovano, pokazao je da je pouzdan igrač. Kaže da je svesno oštro startovao na protivnika u 71. minutu, kada je i isključen, da bi probudio stadion. Ironično, efekat je zaista postigao, ali bi račun krhka Zvezdina odbrana mogla da plati u narednoj rundi. Potreban je timu.
Nemanja Cvetković - Momak koji je prošao "najdužu probu u istoriji fudbala", rekao je da ne bira pozicije i da će igrati ono što Pižon kaže. Zbog povrede Nikole Ignjatijevića, Pižon je zadnjem veznom rekao - igraš levog beka! Cvetković je do izmene to korektno pokrio, nisu se Gruzini naigrali po desnom krilu.
Savio do Vale - Obavlja posao. I sve bude dobro dok se ne približi golu i ne uključi u organizaciju napada. A, čovek mora to da uradi s vremena na vreme, jer ofanzivni vezista u Pižonovom timu ne postoji dok ne zagusti (Kadu), a ne može se uvek preko krila. Delije još čekaju tu Brazilčevu "bombu" o kojoj je Adžić pričao.
Mohamed Aval Isah - Protiv Rudara van forme, u dva meča sa Dinamom vidi se napredak. Ganijac je u svaki duel na travi ili u vazduhu ušao svom snagom i na tome kapa dole. Još mu beži lopta, ali vidi se da je motivisan posle svega što mu se dogodilo prošle sezone u Zvezdi. Zato, uskoro će ga i lopta slušati...
Marko Blažić - Prvi put ove sezone gurnut je u vatru u ulozi u kojoj se u Tbilisiju nije proslavio Vladimir Bogdanović. Kad neko ne igra, pa zaigra, bolje i ne može. A, mogao je da se proslavi kada je levicom, pomalo trapavo, pogodio stativu.
Nikola Lazetić - U početku je nervirao navijače. Kao najiskusniji, delovao je nervozno sa loptom, želeo što pre da je se oslobodi. Potom je uradio ono što je jedino bilo ispravno - kada igrača neće lopta, ne treba ni da je dira previše. Trčao je, kretao se, otvarao i vratio sigurnost. Bio je bitan faktor preokreta u nastavku. Dobar primer.
Slavko Perović - Najkonzistentniji od svih napadača. Gol protiv Rudara u Velenju, gol za 1:1 posle šoka na startu. Ume da se izvuče na bok i centrira. Kada se približi Ninkovu i Lazetiću na desnom boku, obično bude opasno po protivnika. Dobar je kao partner klasičnom centarforu kakav je Dejan Lekić, jer se razlikuju.
Dejan Lekić - Već je predsednik Vladan Lukić počeo da dobija pitanja tipa: "Ko ti je ovaj?". Posle 270 minuta bez gola, u 272. postigao ga je - u svoju mrežu. Svaka čast Lekiću na snazi koja je bila potrebna da se posle takvog scenarija postignu - tri gola. Kod drugog i trećeg pokazao je mnogim napadačima kako se ide na loptu, a ne čeka lopta. Valjda će posle ovoga sve biti lakše za njega...
Vladimir Bogdanović - Neinventivnost kompletnog veznog reda u Tbilisiju platio je selidbom na klupu, a splet okolnosti vratio ga je na teren na poziciju levog beka! Vezista, koji se služi prevashodno desnom nogom bio je asistent kod petog, odlučujućeg gola. Svaka dalja priča bila bi suvišna.
Kadu - Doveden kao "igrač koji stvara višak i ima osećaj za ključni pas" (citat: Ivan Adžić), ne dobija šansu od starta. Da li je do njega ili Pižonovog viđenja tima, pitanje je... No, kad uđe, vidi se da ume sa loptom. Sve dok ne odigra tako da namesti kontru protivniku ili uvali saigrača u problem. Dao je gol iz penala, hladnokrvno. Kada bude igrao 90 minuta, bićemo konkretniji u kritici.
Nemanja Nikolić - Teško da bi zaigrao da Đorđević nije isključen. Kada se to dogodilo, kao zadnji vezni, pokrio je rupu u odbrani. Dovoljno dobro, da Dinamo nije imao šansu od 71. minuta. Čekamo da zaigra na svojoj poziciji.
Vladimir Petrović Pižon - Kockao se sa Savićem, sreća nije mu se osvetilo. Uporno igra sa trojicom centralnih veznih (Isah, Savio, Blažić) bez levog krila, ali Zvezda je dala tri gola u prvom poluvremenu, pet do kraja. Istrpeo je Lekića, vratilo mu se. Pod hitno od upave da traži pojačanje u odbrani. Na polju motivacije, očigledno igračima priča prave stvari.
(N. Janković, MONDO, foto: MN Press)