Srbija - Francuska 1:1. "Istorijska utakmica" u Beogradu za epilog nije imala promociju Srbije u učesnika Mondijala. Sledeća prilika za to je 10. oktobra, na istom mestu, a protivnik je Rumunija.
"Istorijska utakmica" u Beogradu za epilog nije imala promociju Srbije u učesnika Mondijala. Sledeća prilika za to je 10. oktobra, na istom mestu, a protivnik je Rumunija.
No i posle ovakvog ishoda duela zakazanog za 9. 9. 2009. godine, na prepunom stadionu Crvene zvezde, pero i mastilo su u rukama srpskih fudbalera i selektora Radomira Antića. Upišu li tri boda bilo protiv Rumunije u Beogradu ili u Litvaniji četiri dana kasnije, postaće učesnici Svetskog prvenstva u Južnoj Africi narednog leta.
Kraće: posle remija sa Francuzima, tri boda dele nas od prvog plasmana samostalne Srbije na najveći fudbalski događaj na planeti.
POGLEDAJTE FOTO-GALERIJU
Sve je idealno počelo na "Marakani" i u toliko ostaje žal što Antićevi momci nisu do kraja iskoristili priliku koja im se iznenada ukazala.
U 9. minutu Ugo Loris srušio je Nikolu Žigića u gol šansi, Italijan Roberto Roseti pokazao mu je put u svlačionicu, a Nenad Milijaš dobio je priliku da sa bele tačke dovede "orlove" u vođstvo. Za protivnika je imao nezagrejanog rezervistu Stiva Mandandu i bio je siguran - 1:0.
Kao iz snova...
Činilo se da je u tom trenutku splasnula tenzija u glavama srpskih fudbalera, kreirana u javnosti, medijima, u samom Savezu, među sponzorima, u kafićima, na ulici... Ali, počela je da raste druga vrsta pritiska oličena u odlučnosti francuskog tima da, iako brojčano nadjačan, utakmicu ne završi i rezultatski u podređenom položaju i preusmeri sebe na kolosek ka baražu.
Od vođstva Srbije i isključenja Lorisa, odnosno prinudnog izlaska Andre-Pjer Žinjaka, Francuzi nijednog trenutka nisu bili podređen tim. Nismo ih nadigrali.
Takav stav prema problemu na koji svakako nisu računali, "petlovima" je doneo nagradu u vidu izjednačenja. Nikolas Anelka dobio je prostora koliko je želeo u 31. minutu, naši defanzivci potcenili su snagu koja spava u njegovoj desnoj nozi, a napadač Čelsija je sa 26, 27 metara odapeo projektil koji se od travu odbio tik ispred našeg golmana Stojkovića, a potom pravo njemu u grudi.
"Žabica" je od Stojkovića pala na nogu Tijeri Anrija, koji je vođen urođenim golgeterskim instintkom bolje pratio akciju od srpskih defanzivaca i iz prve loptu sa peterca poslao u mrežu - 1:1 i zbun na stadionu, koji je prizivao skalp ranjenog rivala.
Bio je to 50. gol na 114. utakmici za Anrija. Ujedno, kapiten Francuske postavio je i konačan rezultat meča, posle kojeg Srbija nastavlja da čeka, a Francuska da se nada.
Ivanović umalo polomio prečku
Bez obzira na sve, najbolju priliku na meču imala je Srbija, odnosno najbolji pojedinac u njenim redovima Branislav Ivanović. Kada je već pohapsio sve fudbalere protivničkog tima koji su se približili njegovoj poziciji desnog beka, sve se češće selio u napad, a u 56. minutu umalo je srušio konstrukciju gola bližeg severnoj tribini.
Ivanović je sa 30-ak metara poslao đule, koje je Mandanda sjajnom intervencijom nekako preusmerio ka prečki i tako sprečio Srbiju da u periodu svoje loše igre i neinventivnih akcija u napadu ipak dođe do novog vođstva. Bila bi to golčina, ali je ostala na prečki.
Utakmica je počela tihom jezom među svima na stadionu i kraj TV ekrana, koji su bili sigurni da će brojni apeli da se ne zviždi "Marseljezi" uroditi plodom. Igrači i oko hiljadu navijača u "boksu" između juga i istoka zapevali su "Allons enfants de la Patrie...", kada su se prvo prolomili jezivi zvižduci.
Ipak, Srbija i Beograd dokazali su da nisu jedinstveni u podržavanju ove sulude ideje i ubrzo je "Marakanom" odjekivao aplauz, a onda su svi zapevali: "Bože pravde", uključujući i predsednika Srbije Borisa Tadića.
Srbija je do gola Francuske bila bolji tim. Angažovaniji, usmeren ka napadu.
Kada su "orlovi" primili gol sa igračem više, shvatili su da je protivnik i dalje jak i dalje opasan, da je to i dalje tim vicešampiona sveta i ekipa nije više u talasima nadirala ka Mandandi. Radnja se odigravala na sredini terena i vezisti su koristili prostor koji se ukazivao.
A, ukazivao se između naših veznih igrača i linije odbrane, koja je stajala možda i preblizu Stojkovićevom golu, odnosno na bokovima francuskog tima, koji je osuđen na jurnjavu sa desetoricom dodatno angažovao svoje bekove Patrisa Evru i Bakarija Sanju u ofanzivnim akcijama.
Dva puta ozbiljno smo "stisli" goste pre odlaska na odmor, ali su oba puta udarci kapitena Stankovića iz šesnaesterca završavali u telu igrača postavljenog ispred njega - 1:1 i aplauzi na otvorenoj sceni. Beograd je čekao da Srbija napadne.
Lazović ušao i dobio crveni
Drugo poluvreme donelo je i prinudnu izmenu u našem timu, jer je odlični Gojko Kačar osećao sve veće bolove od sudara sa Mandandom odmah posle Anrijevog gola. Na teren je, prvi put u takmičarskoj utakmici seniorskog sastava Srbije, istrčao Miloš Ninković.
"Muljali" su i jedni i drugi do bombe Ivanovića o prečku, a najbolji pojedinci u drugom poluvremenu bili su vezisti Francuske i defanzivci Srbije, naročito Nemanja Vidić i Branislav Ivanović. Letargiju je donekle razrdmala gurka Abidala i Jovanovića, koji su se na sreću zaustavili pa ih strogi Roseti nije poslao obojicu u tunel. Dobili su u 62. minutu po žuti i razišli se.
Otprilike u to vreme, jedan od najboljih fudbalera današnjice Frank Riberi prekinuo je zagrevanje na koje je poslat početkom drugog poluvremena i došao do klupe da pita selektora Domeneka: "Misliš li ti mene da ubaciš u igru?"
Morao je roviti as da sačeka do 77. minuta kako bi pokušao nešto da promeni i dobio je priliku umesto kapitena. Ništa nije uradio.
U međuvremenu, Antić je izvršio još dve izmenene: Zdravko Kuzmanović zamenio je malo primetnog Nenada Milijaša, a Darko Lazović nervoznog Milana Jovanovića. Pravih prilika - nigde. Iako su naši isticali da je i bod kao pobeda, čak su i Francuzi povremeno odugovlačili.
Najveće uzbuđenje do kraja susreta priredio je Lazović. Uveden da ugrozi gol protivnika, ugrozio je odnos snaga na terenu, kada je odlučio da nepristojnim gestikuliranjem dokaže sudiji Rosetiju da je pogrešio. Pokazao je prstom ka čelu, a Roseti njemu - crveni karton!
Glupost rezerviste nije koštala Srbiju osvojenog boda ili dva, zavisi iz kog ugla se gleda: da li smo remijem dobili ili izgubili...
STADION: Crvene zvezde. Gledalaca: 48.800. Sudija: Roberto Roseti (Italija). Strelci: Milijaš u 13. iz penala i Anri u 31. minutu. Crveni kartoni: Loris u 9. i Lazović u 90. minutu.
SRBIJA: Stojković - Ivanović, Vidić, Luković, Obradović - Stanković, Milijaš (od 71. Kuzmanović), Krasić, Jovanović (od 74. Lazović), Kačar (od 46. Ninković) - Žigić.
FRANCUSKA: Loris - Sanja, Galas, Abidal, Evra - L. Dijara, Tulalan, Gurkuf (od 85. A. Dijara) - Anelka, Anri (od 77. Riberi), Žinjak (od 13. Mandanda).
(N. Janković, MONDO)