Iskusni stručnjak vidi Srbiju kao potencijalni hit narednog Mondijala. Ne krije želu da vidi "Zemunelo".
Ivica Osim posle moždanog udara (doživljenog pre dve godine) ne gleda fudbal... Bar ne u meri u kojoj bi želeo.
"Lekari mi ne daju zbog stresa. Kažu - ne igraj se glavom. Znaju i oni da je nemoguće bez nerviranja pratiti fudbal. Meni kao treneru, pogotovo. Još uvek me izbace iz takta igrači koji komplikuju jednostavne stvari. Ali, dug je to period života da bih ga se tek tako odrekao, zaboravio. I dalje učim. I, kad mogu, uživam u toj specifičnoj fudbalskoj pravdi, gde David ne mora uvek biti gubitnik, a Golijat obavezno pobednik", počeo je "Štraus sa Grbavice" priču za "Danas".
Čuveni stručnjak je i dalje obožavan na "ovim prostorima".
"Stvarno ne znam čime sam to zaslužio. Ne mislim da sam išta posebno uradio. Možda sam, jedino, bio hrabriji od ostalih. Uvek sam pričao ono što mislim, makar se zbog toga morao sa svima posvađati. Ili je to zbog toga što sam sa Željezničarom stao u polufinalu Kupa UEFA, a s reprezentacijom Jugoslavije penalima zaustavljen u četvrtfinalu Svetskog prvenstva. To je od mene, izgleda, napravilo nekakvu tragičnu figuru, a ljudi vole takve".
Bivši trener Željezničara, Partizana, Panatinaikosa, Šturma i Džef junajteda veruje da reprezentacija Srbije može mnogo na Svetskom prvenstvu u Južnoj Africi.
"Srbija je potencijalni hit Svetskog prvenstva, kao što je doskora bila Hrvatska, a nekada afričke i dalekoazijske zemlje. Ima nekoliko sjajnih individualaca, poput onog malog plavušana Krasića, i selektora sa iskustvom i znanjem, koji će sigurno spreman dočekati turnir. Bojim se, jedino, da je opet na (s)ceni gladijatorski fudbal. Vidim da ponovo važi ona stara 'ko leži, taj ne beži'. Oni koji nemaju, kao mi, fudbalere čije lopte 'imaju oči' nameću igru s puno trke i agresije, čak prljavštine. Videćemo kako će se Srbija snaći u takvom ambijentu".
Osim nema dilemu - Svetsko prvenstvo 1990. je najsjajnija tačka trenerske karijere.
"Najponosniji sam na generaciju reprezentativaca sa Mondijala 1990. Srećan sam što sam vodio takve igrače i ljude, što posle svega nisu zaboravili jedni na druge. Ni mene".
Iako 20 godina nije bio u Srbiji, otkako je otišao sa klupe Partizana, ne krije da ima želju da se vrati u Beograd.
"Imam veliku želju da vidim Partizanov sportski centar Teleoptik. Neću reći da sam baš ja njegov idejni tvorac, ali, recimo da sam sa Nenadom Bjekovićem i Žarkom Zečevićem mnogo puta pričao o takvom trening kampu. Sim Amar ga je pre nekoliko godina posetio sa Željezničarom i preneo mi da je malo takvih u Evropi", rekao je između ostalog Ivica Osim.
(MONDO)
"Lekari mi ne daju zbog stresa. Kažu - ne igraj se glavom. Znaju i oni da je nemoguće bez nerviranja pratiti fudbal. Meni kao treneru, pogotovo. Još uvek me izbace iz takta igrači koji komplikuju jednostavne stvari. Ali, dug je to period života da bih ga se tek tako odrekao, zaboravio. I dalje učim. I, kad mogu, uživam u toj specifičnoj fudbalskoj pravdi, gde David ne mora uvek biti gubitnik, a Golijat obavezno pobednik", počeo je "Štraus sa Grbavice" priču za "Danas".
Čuveni stručnjak je i dalje obožavan na "ovim prostorima".
"Stvarno ne znam čime sam to zaslužio. Ne mislim da sam išta posebno uradio. Možda sam, jedino, bio hrabriji od ostalih. Uvek sam pričao ono što mislim, makar se zbog toga morao sa svima posvađati. Ili je to zbog toga što sam sa Željezničarom stao u polufinalu Kupa UEFA, a s reprezentacijom Jugoslavije penalima zaustavljen u četvrtfinalu Svetskog prvenstva. To je od mene, izgleda, napravilo nekakvu tragičnu figuru, a ljudi vole takve".
Bivši trener Željezničara, Partizana, Panatinaikosa, Šturma i Džef junajteda veruje da reprezentacija Srbije može mnogo na Svetskom prvenstvu u Južnoj Africi.
"Srbija je potencijalni hit Svetskog prvenstva, kao što je doskora bila Hrvatska, a nekada afričke i dalekoazijske zemlje. Ima nekoliko sjajnih individualaca, poput onog malog plavušana Krasića, i selektora sa iskustvom i znanjem, koji će sigurno spreman dočekati turnir. Bojim se, jedino, da je opet na (s)ceni gladijatorski fudbal. Vidim da ponovo važi ona stara 'ko leži, taj ne beži'. Oni koji nemaju, kao mi, fudbalere čije lopte 'imaju oči' nameću igru s puno trke i agresije, čak prljavštine. Videćemo kako će se Srbija snaći u takvom ambijentu".
Osim nema dilemu - Svetsko prvenstvo 1990. je najsjajnija tačka trenerske karijere.
"Najponosniji sam na generaciju reprezentativaca sa Mondijala 1990. Srećan sam što sam vodio takve igrače i ljude, što posle svega nisu zaboravili jedni na druge. Ni mene".
Iako 20 godina nije bio u Srbiji, otkako je otišao sa klupe Partizana, ne krije da ima želju da se vrati u Beograd.
"Imam veliku želju da vidim Partizanov sportski centar Teleoptik. Neću reći da sam baš ja njegov idejni tvorac, ali, recimo da sam sa Nenadom Bjekovićem i Žarkom Zečevićem mnogo puta pričao o takvom trening kampu. Sim Amar ga je pre nekoliko godina posetio sa Željezničarom i preneo mi da je malo takvih u Evropi", rekao je između ostalog Ivica Osim.
(MONDO)