Možda su fudbal izmislili Englezi, ali su ga u početku najbolje igrali u Urugvaju. To potvrđuju dve titule prvaka sveta koje su osvojili Urugvajci, kao domaćini prvog Mundijala u istoriji 1930. godine, a potom i kreirali jedno od najvećih izneneđnja do danas, osvajanjem titule protiv Brazila na Marakani!
Bilo je to 1950. godine i od tada u Brazilu postoji izraz "Marakanazo", a sinonim je za pobedu izrazitog autsajdera nad potpunim favoritom.
"Marakanazo" je stvoren 16. jula 1950. u svlačionici Marakane, na čijim je tribinama čekalo 173.850 Brazilaca. Tada je, nakon što je selektor Urugvaja Huan Lopez naredio defanzivu i izašao napolje, ustao kapiten tima Obdulio Varela i rekao: "Huanito je dobar čovek, ali danas je u krivu. Budemo li igrali defanzivno, proćićemo kao Španija i Švedska", poručio je kapiten aludirajući na dve pobede Brazila u finalnoj grupi od četiri tima.
Uistinu, meč Brazil - Urugvaj nije bio finale, već poslednje kolo turnirskog sistema, a domaćin je imao bod viška i odgovarao mu je remi. Friaka je doveo Brazil u vođstvo, Huan Alberto Šjafino izjednačio, a 11 minuta pre kraja, Alsides Giga postigao gol za pobedu Urugvaja od 2:1, uz veliku grešku golmana Brazila Moakira Barbose.
Barbosa je kasnije stavljen na stub srama i završio je kao domar na Marakani.
To je, ukratko bio najslavniji dan u istoriji urugvajskog fudbala, uz naravno finale SP 1930. godine na Centrariju u Montevideu, kada je Argentina vodila sa 2:1, a domaćin pobedio sa 4:2. Do danas, Urugvaj je ostao zemlja sa ubedljivo najmanjim brojem stanovnika koja je osvojila SP.
Sa samo četiri miliona!
Poređenja radi, druga na listi je Argentina, koja je SP postala sa populacijom od 40 miliona ljudi...
Nisu samo titule iz 1930. i 1950. uspesi urugvajskog nacionalnog fudbala. Oni su dva puta osvajali zlato na OI i 14. puta bili pobednici Kopa Amerika, gde dele prvo mesto po broju titula sa Argentinom, a ispred Brazila. Od Brazila 1950, Urugvaj je dva puta igrao polufinale i jednom četvrtfinale, ali su od 90-ih ti uspesi "smršali".
"La Seleste" nije igrao u SAD 1994. i Francuskoj 1998. godine, u Japanu i Južnoj Koreji 2002. godine tim je ispao u grupi (0-2-1), a u Nemačkoj pre četiri godine takođe nije bilo Urugvajaca. Za 11. učešće na SP, Urugvaj može da se zahvali pobedi u baražu nad Kostarikom (1:0 u gostima, 1:1 kod kuće).
Ipak, selektor Huan Lopez u Južnu Afriku vodi više nego jak tim, sastavljen od igrača koji igraju bitne uloge u evropskom fudbalu! Evo i imena u prilog tome: Dijego Forlan (Atletiko), Fernando Muslera (Lacio), Dijego Godin (Viljareal), Horhe Fusile (Porto), Maksi Pereira (Benfika), Valter Gargano (Napoli), Horhe Martinez (Katanija), Alvaro Pereira (Porto), Nikolas Lodeiro (Ajaks), Dijego Perez (Monako), Edison Kavani (Palermo), Martin Kaseres (Juventus), Kristijan Rodrigez (Porto), Luis Suarez (Ajaks), itd.
Najbolji stelac ovog tima, ipak, igra u Brazilu, za Botafogo i zove se Sebastijan Abreu. Do sada, 57. puta postigao je gol u golubije plavom dresu, tri više od Forlana.
Urugvajci su u grupi A, sa domaćinom Južnom Afrikom, Meksikom i Francuskom. Sve su, ali ne autsajderi.
Bilo je to 1950. godine i od tada u Brazilu postoji izraz "Marakanazo", a sinonim je za pobedu izrazitog autsajdera nad potpunim favoritom.
"Marakanazo" je stvoren 16. jula 1950. u svlačionici Marakane, na čijim je tribinama čekalo 173.850 Brazilaca. Tada je, nakon što je selektor Urugvaja Huan Lopez naredio defanzivu i izašao napolje, ustao kapiten tima Obdulio Varela i rekao: "Huanito je dobar čovek, ali danas je u krivu. Budemo li igrali defanzivno, proćićemo kao Španija i Švedska", poručio je kapiten aludirajući na dve pobede Brazila u finalnoj grupi od četiri tima.
Uistinu, meč Brazil - Urugvaj nije bio finale, već poslednje kolo turnirskog sistema, a domaćin je imao bod viška i odgovarao mu je remi. Friaka je doveo Brazil u vođstvo, Huan Alberto Šjafino izjednačio, a 11 minuta pre kraja, Alsides Giga postigao gol za pobedu Urugvaja od 2:1, uz veliku grešku golmana Brazila Moakira Barbose.
Barbosa je kasnije stavljen na stub srama i završio je kao domar na Marakani.
To je, ukratko bio najslavniji dan u istoriji urugvajskog fudbala, uz naravno finale SP 1930. godine na Centrariju u Montevideu, kada je Argentina vodila sa 2:1, a domaćin pobedio sa 4:2. Do danas, Urugvaj je ostao zemlja sa ubedljivo najmanjim brojem stanovnika koja je osvojila SP.
Sa samo četiri miliona!
Poređenja radi, druga na listi je Argentina, koja je SP postala sa populacijom od 40 miliona ljudi...
Nisu samo titule iz 1930. i 1950. uspesi urugvajskog nacionalnog fudbala. Oni su dva puta osvajali zlato na OI i 14. puta bili pobednici Kopa Amerika, gde dele prvo mesto po broju titula sa Argentinom, a ispred Brazila. Od Brazila 1950, Urugvaj je dva puta igrao polufinale i jednom četvrtfinale, ali su od 90-ih ti uspesi "smršali".
"La Seleste" nije igrao u SAD 1994. i Francuskoj 1998. godine, u Japanu i Južnoj Koreji 2002. godine tim je ispao u grupi (0-2-1), a u Nemačkoj pre četiri godine takođe nije bilo Urugvajaca. Za 11. učešće na SP, Urugvaj može da se zahvali pobedi u baražu nad Kostarikom (1:0 u gostima, 1:1 kod kuće).
Ipak, selektor Huan Lopez u Južnu Afriku vodi više nego jak tim, sastavljen od igrača koji igraju bitne uloge u evropskom fudbalu! Evo i imena u prilog tome: Dijego Forlan (Atletiko), Fernando Muslera (Lacio), Dijego Godin (Viljareal), Horhe Fusile (Porto), Maksi Pereira (Benfika), Valter Gargano (Napoli), Horhe Martinez (Katanija), Alvaro Pereira (Porto), Nikolas Lodeiro (Ajaks), Dijego Perez (Monako), Edison Kavani (Palermo), Martin Kaseres (Juventus), Kristijan Rodrigez (Porto), Luis Suarez (Ajaks), itd.
Najbolji stelac ovog tima, ipak, igra u Brazilu, za Botafogo i zove se Sebastijan Abreu. Do sada, 57. puta postigao je gol u golubije plavom dresu, tri više od Forlana.
Urugvajci su u grupi A, sa domaćinom Južnom Afrikom, Meksikom i Francuskom. Sve su, ali ne autsajderi.