Ove momke koje zna cela Srbija, retko ćete sresti u kafiću ili diskoteci – jedini redovan „izlazak“ im je šoping. Ekipa Monda provela je dan sa Laminom Dijarom i Muhamedom Avalom Isahom da bi saznala kako izgleda život stranih fudbalera u Beogradu.
Od kada je 2007. došao u Partizan, omaleni napadač Partizana kaže da svaki slobodan trenutak nastoji da provede kod kuće, u miru i tišini. Sa njim je često njegova devojka, plavokosa Srpkinja koja nije htela da se slika.
Muhamed Aval Isah ima nastavnicu srpskog jezika, uz koju iz dana u dan sve više napreduje. On voli da izađe sa saigračima, ali priznaje da se to retko dešava – obično kada proslavljaju neku Zvezdinu pobedu.
Ako želite da vidite Dijarinog psa i kako napadač Partizana igra Sony Playstation, ili kako Isah trenira i da ga čujete kako govori srpski, pogledajte prilog Mondo TV:
Dijara kaže da su u Beogradu svi „super“ prema njemu jer, kako objašnjava, ne traži mnogo.
„Eto, znam da igram fudbal i to ti je to... Ko hoće sa mnom da se druži, mi se družimo. Ja stvarno nemam problema jer mnogo ne tražim“, skroman je reprezentativac Senegala.
„Nije samo sarma, ima i jagnjetina i (drugo) meso, koje mi prave da jedem sa svojim drugovima“, kaže za Mondo fudbaler iz Gane.
Od 58 stranaca u Super ligi, ipak je njih 28 iz Crne Gore ili Bosne i Hercegovine. Njima je neuporedivo lakše da se snađu u Srbiji nego Dijari i Isahu.
(MONDO)