Svetski "bukmejkeri" gotovo bez izuzetka se slažu u tome da je aktuelni evropski šampion Španija prvi favorit i za titulu svetskog prvaka na sve bližem Mundijalu u Južnoj Africi.
Ali... Šta kaže istorija?
Ukoliko Španija na tlu Afrike ili merodavnije van teritorije evropskog kontinenta, postane svetski šampion, biće to istorijski presedan, prvi te vrste od kada je ustanovljena ta divna stvar - fudbalska igra!
Da pojednostavimo: Nijedna evropska reprezentacija nije osvojila titulu prvaka sveta kada je turnir bio organizovan van Starog kontinenta!
Da li je i dalje Španija favorit?
Od 1930. godine i prvog Mundijala u Urugvaju, samo je šest selekcija osvajalo Svetsko prvenstvo. Španci bi morali da postanu sedmi, kojima je to pošlo za rukom, a od 1978. godine i Mundijala u Argentini, samo su fudbaleri Francuske uspeli da prvi put postanu prvaci.
I to kada su bili domaćini, 1998. godine.
Od 1978. godine i trenutka kada je Argentina osvojila prvu od dve krune, na tronu su se smenjivale reprezentacije koje su već bile prvaci sveta, izuzev francuskog presedana na Sen Deniju (Francuska - Brazil 3:0).
Nelagodna titula prvog favorita imala bi smisla ukoliko bi ovaj Mundijal 2010. godine bio održavan u Španiji, ali možda je "furiji" i bolje da ne prihvata ulogu nekoga "ko bi trebalo da osvoji". Uostalom, kako uopšte prvi favorit može da bude neko ko nikada nije bio prvak sveta?
Konkretno, kladionica "Vilijam Hil", šanse Španije da postane prvak sveta "ceni" sa kvotom 5,00, dok Brazilu daje 5,50.
Ovakav odnos verovatno "pije vodu" kada se porede timovi Španije i Brazila po pozicijama. Tu "furija" možda ima bolje pojednice, ali Brazil ima pet titula prvaka sveta i još dva finala.
Najveći broj Mundijala bio je održan u Evropi i Južnoj Americi, a samo dva puta domaćini su bili van ta dva kontinenta. Pogađate, oba puta titulu je osvajao - Brazil (1994. u SAD, 2002. Japanu i Južnoj Africi).
Ono što razlikuje Brazil 1994. i 2002. godine u odnosu na ovaj danas je broj super zvezda u timu. U Americi, Romario i Bebeto, sa Dungom iza njih i Brankom i Kafuom na bokovima, nisu imali ravnog. Na Dalekom Istoku 2002. godine, sve je izgledalo još impresivnije za "karioke": napred su igrali Rivaldo/Ronaldinjo/Ronaldo, a iza njih mogao je da igra ko je hteo...
Ovog puta, vođa tima trebalo bi da bude Kaka, koji nije onaj igrač iz 2007. godine, kada je zaista radio šta je hteo na terenu. U međuvremenu, pao je i Ronaldinjo, posustao Pato... A, Robinjo? U ovom trenutku ne deluje kao neko ko bi mogao da vuče reprezentaciju do titule.
Brazil je "tanak" i na sredini terena, gde je jedan od ključnih igrača - Elano.
Pa, ko onda?
Prvi favorit verovatno bi bila Argentina, da (uz dužno poštovanje) na klupi nema po mnogima najboljeg fudbalera svih vremena, Dijega Armanda Maradonu. Možda nas je "El Pibe" prevario, kao Engleze rukom 1986. godine, ali za sada deluje kao da apsolutno nema jasnu ideju šta radi i sa kojim timom želi nešto da postigne.
Da, Argentina ima ogromnu bazu fudbalera, ali Maradona je uspeo da za kratkog mandata pozove više od stotinu fudbalera u reprezentaciju i onda se odrekne igrača kao što su Havijer Zaneti, Esteban Kambijaso, a povede Martina "El Loka" Palerma.
Ko je tu "El Loko"?
Ono što Argentina ima, a nema niko drugi na planeti, je ofanzivna linija. Ukoliko Maradona bude uspeo da stvori iole kompaktnu pozadinu Lionelu Mesiju, Karlosu Tevezu, Dijegu Militu, Gonzalu Iguainu, Serhiju Agueru, onda bi "gaučosi" iz senke lako mogli da tokom turnira preuzmu ulogu prvog favorita.
A, mogli bi i da ispadnu u prvoj fazi...
Argentina je obe titule svetskog prvaka osvojila na tlu Južne Amerike, prvo kod kuće 1978, a onda i u Meksiku 1986.
Ima li neko četvrti?
Ulogu četvrtog favorita na ravne časti mogle bi da podele ekipe Italije i Nemačke zbog istorije i Engleske i Holandije zbog suvog kvaliteta pojedinaca u timu, ali ne i kompaktnosti tima.
Kompaktnost uglavnom stanuje na drugom mestu, u istorijski manje uspešnim reprezentacijama, kao što je danas slučaj sa Srbijom, pre nekoliko godina to je bila Grčka, mada bez uspeha na SP, već samo na EURO, 90-ih godina iznad proseka su bili Rumuni, Bugari i Hrvati. Svaka od tih reprezentacija imala je sjajne pojedince i veliku strast prema igri, ali nijedna nije otišla dalje od polufinala.
Tu bi se isprečile do tog trenutka nemušta Italija, neozbiljni Brazil, dosadna Nemačka, pa čak i u ovom tekstu nepomenuta Francuska... I senzacija bi izostala.
Stoga, procenu da Srbija ima 1:50 izgleda da osvoji Svetsko prvenstvo ne bi trebalo razumeti kao nepoštovanje i podrugljivost, već kao realnost.
Uostalom, Mundijala je bilo 18 do sada, a osvajača svega šest.
Za kraj, ne zamerite što nismo pomenuli Portugal.
Od Urugvaja 1930, do Nemačke 2006:
URUGVAJ 1930: Urugvaj - Argentina 4:2
ITALIJA 1934: Italija - Čehoslovačka 2:1 posle produžetka, 1:1
FRANCUSKA 1938: Italija - Mađarska 4:2
BRAZIL 1950: Urugvaj - Brazil 2:1
ŠVAJCARSKA 1954: Zapadna Nemačka - Mađarska 3:2
ŠVEDSKA 1958: Brazil - Švedska 5:2
ČILE 1962: Brazil - Čehoslovačka 3:1
ENGLESKA 1966: Engleska - Zapadna Nemačka 4:2 posle produžetka, 2:2
MEKSIKO 1970: Brazil - Italija 4:1
ZAPADNA NEMAČKA 1974: Zapadna Nemačka - Holandija 2:1
ARGENTINA 1978: Argentina - Holandija 3:1 posle produžetka, 1:1
ŠPANIJA 1982: Italija - Zapadna Nemačka 3:1
MEKSIKO 1986: Argentina - Zapadna Nemačka 3:2
ITALIJA 1990: Zapadna Nemačka - Argentina 1:0
SAD 1994: Brazil - Italija 3:2 posle penala, 0:0
FRANCUSKA 1998: Francuska - Brazil 3:0
JAPAN I JUŽNA KOREJA 2002: Brazil - Nemačka 2:0
NEMAČKA 2006: Italija - Francuska 5:3 posle penala, 1:1
(N. J. - MONDO, foto: Guliver/Getty Images)