Kada pomislite na "fudbalskog šmekera", u svamom smislu te reči, mnogima će prva asocijacija biti Italijan sa konjskim repom. Roberto Bađo (57) žario je i palio Apeninima tokom osamdesetih i devedesetih, ma čak i početkom novog milenijuma kako bi ga zapamtile nove generacije, tako da i kada je bio u poznim godinama moglo se poznati da je u pitanju fudbalski velemajstor kome je trenutak dovoljan da "zapali" sve.

Osvojio je i Zlatnu loptu 1993. godine, kao najbolji fudbaler sveta, međutim deceniju kasnije morao je da batali fudbal, koliko god da ga je voleo. Jednostavno, bolovi su bili prejaki, tako da Bađo čak izbegava da igra fudbal sa prijateljima ili u mečevima humanitarnog karaktera, prosto jer je to sada velika opasnost po njega.

"Nije igrao otkad je u penziji. Čak i kada se igra s nama u dvorištu, odustane nakon drugog driblinga, jer ima jake bolove i boji se da se opet ne povredi. Ne znam šta bih dala da ga vidim na terenu još 90 minuta. Nedostaje mi uzbuđenje kada ga vidim kako trči prema golu, dribla, usporava i onda... gol! To veselje, vrištali smo kao ludi", ispričala je njegova kćerka Valentina u jednom ranijem intervjuu.

undefined Roberto Bađo

"Mali Buda", kako su ga nekada zvali fudbalski zaljubljenici, danas je potpuno "uništen" zbog profesionalnog fudbala i njegova kćerka to ne krije: "Jedna stvar koja me stvarno boli je kad ga vidim uništenog u 57. godini", ispričala je ona o svom ocu koji se po završetku karijere vratio na selo.

"Sečem drva, vozim traktor i uveče sam jako umoran, čak se i onesvestim od umora", rekao je Bađo o seocetu u kome danas živi, a u kome mu povremeno zatraže i autogram. Tako je jednom prilikom prolaznik prepoznao slavnog fudbalera i potpisao se na haubi svog automobila. "Eno ga, još jedan uništeni auto", rekao je Bađo, na što mu je prolaznik odgovorio: "Naprotiv, sada je nedodirljiv". Pogledajte šta danas vozi Roberto Bađo, u pitanju je Fiat star 40 godina:

Podsetimo, Bađo je bio prava desetka koja je bila i efikasna, ali je istovremeno imao i "viziju" da spoji saigrače sa golom. Ponikao je u Vičenci, potom je igrao u Fiorentini, da bi potom "izdao" ceo grad prelaskom u Juventus 1990. godine. Igrao je još i za Milan, Bolonju, Inter i Brešu u kojoj je završio karijeru 2004. godine. Kao reprezentativac Italije odigrao je 56 utakmica od 1988. do 2004. godine i postigao je 27 golova, ali će mu život ipak obeležiti promašeni penal na Svetskom prvenstvu 1994. godine protiv Brazila.

BONUS VIDEO:

MONDO/Milutin Vujičić Fudbalska revolucija u Kataru 2

(MONDO - M.V.)