Mohamed Kamara, utisak je, prvi je izbor trenera Aleksandra Stanojevića na poziciji (jedinog) zadnjeg veznog u prvom timu Partizana. Fudbaler iz Sijera Leonea je u konkurenciji Radosava Petrovića i Milana Smiljanića (a čeka se i oporavak Ljubomira Fejse) uspeo da se izbori za mesto pod suncem, jer je pokazao zavidan nivo igre u oba smera.

Međutim, Medo nije igrao u poslednjoj proveri crno-belih u Antaliji, protiv Slavije, zbog problema sa skočnim zglobom, koji ga muči već duže vreme.

Kamara je prošlog leta stigao iz Helsinkija i potpisao trogodišnji ugovor sa Partizanom. Miran i tih, ničim van terena ne privlači pažnju. Život je posvetio fudbalu.

"Prilično je normalan, dobar život u Srbiji. U glavnom, sve mi se svodi na fudbal", počeo je priču skromni 23-godišnji vezista.

O čarima beogradskog noćnog života ne zna ništa.

"Nisam izlazio. Jednom sam samo izašao sa Pjerom (Bojom), ali nismo išli u noćni klub, već u kafić, na piće".

Slobodno vreme u Beogradu provodi...

"Odem do Delta sitija, vratim se kući, gledam televiziju - ili fudbal ili filmove".

Srpski jezik još nije savladao.

"Znam tek nekoliko reči. Na primer, umem da kažem 'dobro jutro".

Pjer Boja mu je bio najbolji drug u Partizanu, a kada je Kamerunac otišao, Medo se zbližio sa Džozefom Kizitom.

"Nije da nisam u dobrim odnosima sa ostalim saigračima, ali Kizito je, do dolaska Teiga i Adije, bio jedini tamnoputi igrač i sa njim najlakše komuniciram, jer ne znam dobro srpski jezik".

Kada su u Antaliju stigli reprezentativci Gane, upravo su im Kamara i Kizito prvi prišli na "čašicu" razgovora.

"Dobri su igrači, doneli su novi kvalitet, svaki od njih je doneo nešto novo, vremenom će biti sve bolji".

U FINSKOJ JE HLADNO, ALI STANDARD

Kamara je igrao u rodnom Sijera Leoneu, a zatim u Finskoj.

"U Srbiji su tereni veliki problem. Mnogo je loših, na kojima ne možemo da igramo. U Finskoj je infrastruktura mnogo bolja, ali je Fincima problem mentalitet. Nisu dovoljno agresivni".

Za svakog Afrikanca u Evropi naročito su važni vremenski uslovi. Teško se navikavaju na zimu.

"Uuu... U Finskoj je mnogo hladno. Sada je hladno i u Srbiji, ali je bolje nego u Finskoj. Mada, voleo bih da je i ovde toplije".

Kamara se crno-belima preporučio igrama u Helsinkiju, koji je Partizan eliminisao u kvalifikacijama za Ligu šampiona. Preselio se u Humsku 1 i zaigrao na velikoj pozornici.

"Igranje u Ligi šampiona je bilo divno iskustvo. Verujem da ćemo imati još prilika i da će biti drugačije, da ćemo biti uspešniji. U svakom slučaju, svi smo jači za to iskustvo".

Strancima, po pravilu, Partizan služi kao odskočna daska za let u jače klubove i lige.

"Fudbalski svet je takav, nikad se ne zna gde ćete stići. Kao i svaki igrač, voleo bih da jednog dana odem u jaču ligu", rekao je Medo i dodao:

"Da mogu da biram, izabrao bih Englesku, lakše bih se uklopio zbog jezika".

Voli da gleda brz i jednostavan fudbal, kakav igraju Arsenal i Barselona.

"Arsenal volim jer uvek ima mlade igrače i ima odličnog trenera. Naravno, ima li ko da ne voli da gleda Barsu?!"

U SIJERA LEONEU SE SADA NORMALNO ŽIVI

Kamara je izgubio roditelje tokom građanskog rata u Sijera Leoneu 90-ih godina prošlog veka. Zemlju je napustio 2003. i dobio azil u Finskoj.

O teškom periodu života ne želi da priča.

"U decembru sam bio u mojoj zemlji", kaže Medo.

"Sada je tamo dobro. Situacija se smirila posle rata", završio je priču Mohamed Kamara.

(R.J. - MONDO, foto MONDO, Partizan.rs, MN Press)