Saša Ilić izjavio za sajt Partizana da bolju publiku od Partizanove nije video nigde u svetu.
Ljubimac Grobara i jedan od najvećih igrača koji su nosili dres Partizana (trenutno treći na večnoj listi po broju nastupa), kaže da ga igranje za klub u kojem je ponikao čini srećnim i da se 2009. godine kada se vratio u Beograd fudbalski "ponovo rodio".
Iako mnogi smatraju da je Ilićevo vreme prošlo, kapiten prkosi i godinama i nevernim Tomama. Definitivno, hteli to da priznaju ili ne, igra Partizana s njim u timu i bez nega - nije ista.
Od Saše se i dalje može mnogo naučiti na terenu, ali i videti - dribling, milimetarski precizni pas, gol...
"Ja sam dete Partizana, nema za mene ničega lepšeg nego da istrčim na teren stadiona u Humskoj, pred punim tribinama navijača koji skandiraju, pevaju…", kaže Ilić za sajt Partizana.
"Prosto se svaki put naježim kada sam u tunelu i čujem huk sa tribina, bez obzira koja je utakmica u pitanju. Poseban osećaj je dok istrčavamo iz tunela i prati nas pesma sa tribina - 'Da volim crno-bele…'. Naravno da se najbolje osećam pred 30.000 navijača, ali i na manjim utakmicama naši navijači naprave odličnu atmosferu, a nadam se da će tako biti i pred duel sa Borcem u subotu", dodao je iskusni vezista Partizana.
"Kada su mi saopštili da ću dobiti to priznanje i to na košarkaškoj utakmici, nisam mogao da verujem", rado i sa osmehom se seća Ilić.
"Taj trofej je i najdraže priznanje u mojoj karijeri. Znate, na terenu ste najbolji uz pomoć mnogih faktora – talenta, treninga, saigrača i sreće na kraju krajeva, a osvojiti srca navijača… To nije nimalo lako."
"Oni su ti zbog kojih postojimo, koji nas nose kroz najteže trenutke, koji su inspiracija svima nama da damo i više nego što možemo u datom trenutku. Kroz karijeru igrao sam pred mnogim temperamentnim navijačima od Španije do Turske (i dan danas me se u Turskoj sećaju), ali odgovorno tvrdim da su naši, Partizanovi navijači, najbolji na svetu", zaključio je Saša Ilić.
(MONDO)