"Leđa"... "Back"... "De volta"... Ili "Daj loptu"... "Give me the ball"... "De a bola"... Srpski, engleski i portugalski jezik. Sve ih je moguće čuti tokom Partizanove utakmice. Čovek mora da bude poliglota da bi razumeo šta sve crno-beli pričaju na terenu tokom igre.

Vladimir Volkov sve razume, jer, pored maternjeg, govori i engleski i portugalski, a najbolje ruski.

"Sa Brazilacima komuniciram na portugalskom, sa Mangom na engleskom... A ruski govorim perfektno", otvorio je crno-beli poliglota razgovor za MONDO.

Malo ko može da se podiči znanjem tolikog broja jezika.

"Osnove portugalskog savladao sam tokom šestomesecnog boravka u Portimonenseu 2008, a obnavljao ga pričom sa Brazilcima u Šerifu. Naravno, dok sam živeo u Moldaviji naučio sam ruski".

S obzirom na to da u hotelu "Maks Rojal" u Beleku ima mnogo ruskih turista, pa i zgodnih Ruskinja, Volkov bi mogao da upotrebi znanje jezika...

"Ne! Umoran sam".

Zvuči nemoguće da u tako veseloj družini kakva je ekipa Partizana bilo ko može da spava u slobodno vreme.

"Obavezno spavam između dva treninga".

A uveče?

"Tada obično odem u igraonicu ili igramo 'čoveče ne ljuti se".

Dakle, šah i "čoveče ne ljuti se" apsolutno su preuzeli primat nad svim ostalim društvenim igrama na pripremama Partizana.

"Stojke (Vladimir Stojković), Sale (Saša Ilić), Lola (Milan Smiljanić) i ja odigrali najluđu partiju ikada. Svi kažu da takvu nikada nisu igrali. Teško je to prepričati, to je trebalo videti. Sva četvorica smo imali po tri figure u kućici i po jednu napolju. I svi smo bili nadomak pobede. A onda je Lola 'pojeo' Stojketa, koji je odmah dobio 'šesticu' i 'pojeo' Saleta... Na kraju pobedio je Lola, a Sale bio poslednji".

Ulog je u toj igri bio uvećan. Prethodno se uglavnom igralo u čvrge.

"Igrali smo u macole! Dobio ih je Sale".

A kada je klopa u pitanju... Utisak je da Volkov najviše jede, jer uvek među poslednjima izlazi iz restorana.

"Svi jedemo mnogo, jer se mnogo i trošimo, a poslednji izlazim zato što, kao i sve u životu, i jedem natenane, bez žurbe".

Zanimljivo je da Volkov ne mora da bira šta će i kada jesti.

"Mogu da jedem hranu koja najviše goji, mogu da jedem i kasno uveče... A kilaža mi godinama varira od 79 do 80 kilograma. Takav mi je metabolizam".

Šalu na stranu, ipak su crno-beli u Beleku zbog fudbala, a ne zbog društvenih igara i jela.

"Naš najveći dobitak što nam je ekipa ostala na okupu. Na svojoj koži smo osetili kako je to kada se sastav promeni u velikoj meri i koliko je vremena potrebno da se uigra... Sada smo svi tu zajedno šest meseci i to nam je najjače oružje", uozbiljio se Volkov.

Ipak, nešto je novo - trener.

"Grant je doneo novi način rada, sve se bazira na radu sa loptom, kroz razne igrice... Stalno nam deli savete, radi detaljne analize i naročito insistira na taktičkim detaljima. Sastanci su nam sve duži".

Volkov ili Aleksandar Lazevski na levom beku? Tu dilemu je imao i Aleksandar Stanojević, a sada je ima i Avram Grant.

"Za kratko vreme od dolaska u Partizan napravio sam mnogo, ali prošlost se u fudbalu ne računa. Sada smo opet svi krenuli od nule".

I zaista je Volkov brzo osvojio srca navijača, igrao dobro i stigao do reprezentativnog dresa.

"Jedino mi je žao što nisam zaigrao u 'večitom derbiju'. Valjda ću dobiti šansu na proleće, makar na jednom od tri koja ćemo igrati", poručio je 25-godišnji bek i na kraju zaključio:

"Navijači su me zavoleli zbog mentaliteta - takav sam, uvek igram sa 100 odsto, svejedno da li je prijateljska ili neka važna utakmica".

(izveštač MONDA iz Beleka, Rade Jakšić, foto MONDO, Partizan.rs)