Ofanzivni vezni Partizana i omladinske reprezentacije o plasmanu na Evropsko prvenstvo i prepucavanju sa publikom u Novom Sadu.
Nesumnjivo veliki uspeh izabranika Zorana Marića, koji će od 3. do 15. jula u Estoniji pokušati da naprave još neki korak dalje.
To je u razgovoru za MONDO najavio talentovani vezista Nikola Ninković, koji je na kvalifikacionom turniru u Novom Sadu bio jedan od najzapaženijih "orlića" i to po više osnova...
"Velika je stvar otići na Evropsko prvenstvo, biti ispred fudbalske sile kakva je Nemačka, ali i Rumuna i čvrstih Mađara, koji su nas baš namučili u drugom kolu", smatra Ninković.
Za igru i atmosferu u nacionalnom timu ima samo lepe reči.
"Čak sam malo iznenađen kako smo timski odigrali, bukvalno svi kao jedan! Ali siguran sam da možemo još bolje. Ako budemo nastavili ovako da se borimo, imamo šansu da budemo među prvih šest, što bi značilo da idemo i na Mundijal", naglasio je Ninković.
Posle remija sa Nemačkom (2:2), zatim pobede nad Mađarskom (1:0, strelac upravo Ninković u 86. minutu), došao je meč odluke sa Rumunijom (3:0), u kojem su tri boda bila imperativ.
"Od početka nam je bio cilj da se mi pitamo, da pred tu utakmicu zavisimo samo od našeg rezultata. Imali smo sreću da oni u prvom poluvremenu dobiju dva crvena kartona, ali smo u svakom slučaju zaslužili prolaz na EP. Svaki igrač dao je maksimum na ovom turniru, pogotovo protiv Nemaca, u najzahtevnijoj utakmici. Zadovoljan sam i sobom i ekipom".
Talentovani fudbaler protiv Rumuna se našao u centru pažnje, pošto je pri rezultatu 0:0 promašio penal, zatim želeo da šutira i drugi (učinio je to, ipak, Aleksandar Mitrović), da bi koji minut kasnije efektnim golom iz slobodnog udarca praktično rešio pitanje pobednika.
Pogodak je proslavio "osluškivanjem" grupice navijača na stadionu Karađorđe, koji su mu prethodno zviždali i vređali ga...
"Nije to bilo samo juče, zviždali su mi i protiv Mađarske bez ikakvog povoda, a ovo kao da su jedva dočekali da nastave. To su neki ljudi od po 40 godina, očigledno ne znaju šta bi radili u životu, pa su došli da zvižde klincu od 17 godina koji se krvavo bori za dres Srbije!", emotivno je Ninković objasnio novosadski incident.
Kako nam je otkrio, selektor Marić i direktor mlađih reprezentativnih selekcija Mitar Mrkela savetovali su ga da se posle meča izvini zbog svoje reakcije, ali on to nije i neće uraditi.
"Verovatno bi bilo logično da se izvinim, ali ne želim, ne znam zašto bih? Šef me je odredio za izvođača penala i većine prekida, tako da ne vidim zašto je bio problem što sam opet hteo da šutnem jedanaesterac. Nije nikakav problem, bio sam siguran da ću ga dati...
"Jesam malo pao psihološki posle promašaja, ali su me zvižduci motivisali da nastavim i na kraju mi se vratilo tim golom za 2:0".
"JOŠ SAM MLAD, ALI..."
"Pokušaću da se odmorim, ali neće to biti pravi odmor, nego mali predah uz rad po programu koji smo svi dobili. Javiću se 11. juna treneru Vladimiru Vermezoviću, a onda se priključiti reprezentaciji, zavisno od toga kako se dogovore direktor Mrkela i naš sportski direktor Ljubiša Tumbaković".
Ninković je prošlog leta sa samo 16 i po godina debitovao u kvalifikacijama za Ligu šampiona, zajedno sa nešto starijim Lazarom Markovićem. U nastavku sezone je njegov progres usporila mononukleoza, da bi na proleće opet počeo da radi punom parom.
"Mislim da sam dosta napredovao trenirajući sa prvim timom, pre svega fizički, a utakmice su bile predivan osećaj. Nema veze što je to bilo samo par puta po nekoliko minuta. Još sam mlad, da ne kažem dete, ali verujem da ću sledeće sezone biti spreman da ponesem malo ozbiljniji teret, bar u utakmicama domaćeg prvenstva".
Sebe vidi na poziciji polušpica, kao igrača sličnog npr. Zvonimiru Vukiću, ali nije mu strana ni igra po boku.
"Zavisi i od igre protivnika. Protiv Nemaca sam imao dosta prostora da delujem kroz sredinu, dok su Mađari tu sve zatvorili, pa sam morao da se izvlačim na krilo. Baš iz takve akcije je pao gol..."
To je Nikola Ninković, Partizanov još "nebrušeni" biser, rođen na Svetog Nikolu 1994. godine u Bogatiću. Talentovan, ali i emotivan. Ako temperament stavi u službu igre, može da postane strašan fudbaler!
(I. Bogunović - MONDO, foto: Tanjug, MN Press)