Reprezentativci Srbije posetili klub iz koga su otišli u inostranstvo i i poručili da će zauvek pamtiti dane provedene na Karaburmi.
U delegaciji bivših prvotimaca kluba sa Karaburme trebalo je da budu i Slobodan Rajković i Duško Tošić, kao i Stefan Šćepović, ali su izostali zbog neodložnih obaveza.
Aleksandar Kolarov, "bombarder iz Vojke", malog mesta u Sremu, kadetsku i omladinsku karijeru proveo je u Crvenoj zvezdi, afirmisao se u Čukaričkom, ali se u OFK Beogradu predstvio javnosti u punom svetlu.
Plavo-beli dres zadužio je tokom zime 2006. godine, obukao ga 38 puta, u njemu postigao pet golova i sredinom 2007. dokazao skautima rimskog Lacija da je zreo za veliku scenu.
Ostatak njegove karijere protkan je uspesima na ličnom i klupskom planu, zaključno sa nedavnim osvajanjem titule šampiona Engleske sa Mančester sitijem.
"Čast mi je što smo Bane, Aleksandar i ja opet u kući u kojoj smo, očigledno ostavili dobar utisak. Uvek je lepo kada možeš da se vratiš tamo odakle si krenuo", rekao je Kolarov na konferenciji za novinare u klupskim prostorijama.
Boravak na Omladinskom stadionu pamti po lepim uspomenama i posebno ističe zahvalnost bivšem predsedniku kluba Zvezdanu Terziću, od koga su danas svi bivši "romantičari" dobili simbolične poklone - retro dres, plakete...
Nazvao ga je svojim "fudbalskim ocem". Upitan kojeg perioda boravka na Karaburmi se najradije seća, odgovorio je da je to cela sezona 2006/2007.
"Prvih šest meseci u klubu nije bilo lako. Privikavao sam se, ali su me istrpeli. Debitovao sam protiv Partizana, nesrećno smo izgubili autogolom Miloša Bajalice, ali smo kasnije i slavili na stadionu u Humskoj, pamtim i da sam dao gol", rekao je Kolarov.
Branislav Ivanović, šampion Evrope sa Čelsijem, takođe se prisetio dana provedenih na stadionu preko puta Bogoslovskog fakulteta.
"Mislim da sam u OFK Beogradu imao dva razdoblja - prvih šest meseci privikavanja i drugu godinu u kojoj sam uživao. Najlepše pamtim prvu utakmicu protiv Železnika, odigranu u nefudbalskim uslovima", kazao je Ivanović.
Kapiten Srbije došao je u OFK Beograd 2003. godine iz matičnog Srema. Među "romantičarima" proveo je tri godine, odigrao 55 mečeva, takođe postigao pet golova i preselio se 2006. u Lokomotivu iz Moskve, predvođenu Slavoljubom Muslinom.
U Rusiji se zadržao dve godine, a potom je otišao u London i započeo vrtoglavi uspon do osvajanja titule Lige šampiona.
"Moja karijera išla je uzlaznom putanjom još od kada sam došao u OFK. U početku mi je bilo teško da se naviknem. Kada sam došao na Omladinski stadion i debitovao u reprezentaciji, bilo je trenutaka kada nisam verovao u sebe, ali sam dobio podršku svih i zaista mislim da je OFK Beograd najbolji međukorak za bilo kog igrača", istakao je Ivanović.
Defanzivac "orlova" posebno je istakao da je bio oduševljen prilikom da na Karaburmi igra međunarodne utakmice, da se susretne oči u oči sa fudbalerima Atletiko Madrida i smatra da su upravo takvi mečevi bili snaga OFK Beograda.
Rođeni Pančevac odigrao je za OFK Beograd jednu sezonu u seniorskoj konkurenciji - 2008/2009. Nastupio je na 23 meča, postigao tri pogotka i otišao u Nemačku, najpre kao pozajmljen igrač Minhenu 1860, a potom (od prošle godine) i kao punopravni član Verdera, za koji je ove sezone odigrao 26 utakmica.
"Hvala klubu na svemu što je učinio za mene. Čast mi je što sam među ovako velikim igračima i na stadionu na kome sam proveo devet godina", rekao je Ignjovski, i dodao da će zauvek pamtiti debi u prvom timu protiv Banata.
U ime superligaša sa Karaburme plakete im je uručio bivši predsednik Zvezdan Terzić, poručivši da su svi u OFK Beogradu ponosni na njihove uspehe i da ih doživljavaju kao lične.
"Kao juče da su došli u klub, bili su skromni momci i imali su cilj, talenat i veru u uspeh. Gledali smo ih kako odrastaju i postaju ozbiljni porodični ljudi, prave patriote i ostaju skromni momci".
Terzić je posebno istakao podatak da danas seniorsku reprezentaciju Srbije čini šest igrača koji su, kako je naveo, "fudbalski prohodali" u OFK Beogradu i izrazio nadu da će "romantičari" ostati "fabrika fudbalera" na koje će svi biti ponosni.
(M. Šolak - MONDO)