Sumorna atmosfera vladala je u avionu JAT-a kojim se fudbalska reprezentacija Srbije prevezla od Jerevena do Bakua, gde u sredu igra novi meč kvalifikacija za Evropsko prvenstvo protiv Azerbejdžana.
Srbija je do puta na Istok bila u prilično dobroj poziciji, jer je mogla sama da odlučuje o svojoj sudbini i da obezbedi plasman na EURO 2008. godine. Medjutim, utakmica u Jerevanu protiv Jermenije pokaala je pravu sliku srpske fudbalske reprezentacije - nerešen ishod 0:0 bio je pravi poklon Jermena, jer su zaslužili ne samo da pobede već i da nas pregaze!
Mnogo je rupa bilo u igri našeg tima, mnogi igrači nedorasli su reprezentativnom dresu, a postavlja se pitanje zašto neko MORA da bude u nacionalnom timu kada to ne zaslužuje?
Kapiten reprezentacije Srbije Dejan Stanković izjavio je posle meča u Jerevanu da "nije Ronaldinjo" i da ne može da "svojim saigračima pakuje loptu na glavu". Znali smo i mi da Stanković nije Ronaldinjo, jer nije isto igrati u Interu kad pored sebe imaš deset zvezda i proverenih igrača i u reprezentaciji u kojoj treba biti vodja na terenu.
Stanković je po ko zna koji put zakazao u dresu reprezentacije, a njemu uz rame i svi ostali igrači. Predsednik Fudbalskog saveza Srbije Zvezdan Terzić izjavio je da Srbija "nema boljih igrača od ovih". Izjava oko koje bi vredelo polemisati. Prvo ime koje se nameće je Saša Ilić. Gde je taj čovek, zašto je zaboravljen i zašto mu nikada nije pružena prava šansa? Umesto njega na terenu je Nenad Kovačević, koji je enigma za sve ljubitelje fudbala.
Po dolasku u Baku, selektor Havijer Klemente rekao je novinarima da je osnovni razlog neuspeha u poslednjim utakmicama mladost ekipe, malo vremena za uigravanje i sklonost naših fudbalera da igraju uglavnom individualno, umesto da se podrede kolektivu.
"Srpski fudbal nema veliki potencijal u izboru igrača, ali od onoga što ima, može da se napravi sasvim solidna reprezentacija", kaže Klemente.
Na pitanje da li će, ako srpska reprezentacija ne ode na EP, podneti ostavku, Klemente je rekao da je na ljudima iz Saveza da pronadju pravog čoveka koji će naš tim odvesti na pravi put, ali da ova ekipa u svakom slučaju predstavlja bazu za kvalifikacije za naredno prvenstvo sveta.
"Najveći problem u srpskom fudbalu je individualni koncept shvatanja utakmice. Mnogo smo u proteklom periodu radili na ispravljanju tih grešaka i pravljenju kolektivne igre, ali to je dug proces i ne može se završiti za kratko vreme, kako to od nas zahtevaju", kaže Klemente.
Španski stručnjak ističe da taj posao mora da se nastavi, bez obzira da li će selektor biti on, ili neko drugi. On kaže da je u odnosu na prethodni ciklus svetskog prvenstva ovaj tim neuporedivo mladji i neiskusniji i treba mu vreme i dosta rada da dostigne željeni nivo.
"Osećam, naravno, odgovornost za ono što se dešava u reprezentaciji, ali sve što sam radio radio sam u najboljoj nameri. Mnoge stvari sada bih, naravno, promenio, a pogotovo bih insistirao da se promene navike srpskih fudbalera koje ne valjaju", rekao je Kelmente.
Selektor Srbije, po ko zna koji put je spomenuo teoriju da reprezentativci Srbije iz prethodnih utakmica ne izvlače pouke i da je to takodje jedan od razloga zašto ponekad razočaraju na terenu.
"Sve ekipe protiv kojih smo do sada igrali bile su mnogo iskusnije od nas. Izabrao sam najbolje fudbalere i pokušao da napravim sintezu iskusnih i mladih talentovanih fudbalera, ali to nije lako. Pokazalo se, recimo, da kada igramo sa više napadača, mnogo manje dolazimo u gol šanse", kaže Klemente.
Na pitanje zašto je u igri do kraja držao Žigića i kapitena Stankovića kojima nije išlo, Klemente je imao spreman odgovor.
"Iako možda nisu bili na nivou koji se od njih očekivao, a pogotovo Žigić, to su igrači koji mogu jednim potezom da reše utakmicu. S obzirom na rezultat, nadao sam se da bi jedan od njih dvojice ipak mogao da postigne gol, ali se to, na žalost, nije dogodilo", rekao je Klemente.
Sad je kasno za promene
Selektor Srbije Havijer Klemente na 11 utakmica šansu da igraju za državni tim ukazivao je čak 27-orici igrača. Taj podatak može da se tumači na razne načine - od toga da je Bask lutao u traženju tima, do onih sarkastičnih - da nije znao šta čini. Istina je, svakako, negde na sredini, ali statistika može mnogo da pomogne i da da realniju sliku naših naravi i mogućnosti.Najstandardniji reprezentativac od kada je Klemente seo na klupu Srbije je golman Vladimir Stojković, koji je visoku klasu potvrdio i u Jerevanu. Da on nije stajao na golu "belih orlova", oni bi se u Beograd vratili potpuno slomljenih krila. Stojković je odigrao sve minute kvalifikacija i po tome je rekorder u našem timu.
Svi ostali reprezentativci ne mogu se pohvaliti takvim učinkom. Pod objektivnu lupu može se staviti i učinak kapitena Dejana Stankovića, ali i iskusnih Mladena Krstajića, Ivice Dragutinovića, Nenada Kovačevića, Nikole Žigića. Oni su kostur tima, ali se njihov učinak može staviti pod mikroskop i tada se ne bi dobila baš lepa slika o njihovih nastupima.
Posebno poglavlje srpskog državnog tima su napadač Marko Pantelić i kapiten Stanković. Kapiten nacionalnog tima, koji je u Jerevanu odigrao 72. utakmicu u majici sa državnim grbom, dozvolio je sebi u ovim kvalifikacijama da dva puta pauzira zbog žutih kartona. Takva neodgovornost ne može se opravdati ničim drugim nego se otvoreno može reći da je kapitenu Srbije sve dozvoljeno i da mu se sve oprašta. Posebno se može pričati i o njegovom učinku, ali to je već stvar procene stručnjaka.
Centarfor Marko Pantelić od 11 kvalifikacionih mečeva nastupio je na deset. Jedino je propustio duel protiv Finske u Beogradu. Uz to, samo na jednom meču protiv Portugalije u Beogradu (1:1) Pantelić je bio svih 90 minuta na terenu. Koliko je Pantelić golova dao, zapitaće se neko. Odgovor je jednostavan -nijedan.
Status standardnih igrača kod nas mogu da dobiju još Nenad Kovačević sa 10, Krstajić i Dragutinović sa sedam nastupa. Žigić je bio kažnjen, pa povredjen, a Vidić je izostajao zbog povreda.
Zanimljiva je priča o Danku Lazoviću i Igoru Duljaju. Lazović je propustio samo jednu akciju reprezentacije, a Duljaj četiri, ali ni jedan od njih nema sigurno mesto u timu. Njihov učinak je medjutim, veoma dobar. Lazović je dao dva gola i sa Jankovićem i Kuzmanovićem je posle Žigića, koji je bio strelac četiri gola, najbolji strelac ekipe. Učinak Duljaja u svakoj akciji je nemerljiv, ali nije u prvim vizijama Klementea.
Miloš Krasić i Boško Janković predvode novi talas srpskog fudbala i u njima Klemente vidi budućnost. Značajan deo taktike Klemente bazira na Krasiću, koga često u prosečnost povuče grupa najiskusnijih.
Pored svih nabrojanih imena Klemente zaboravlja na dva strelca - Danijela Ljuboju i Mateja Kežmana i pleja Sašu Ilića.
Kuzmanović kao defanzivni plej-mejker ima raskošan talenat, ali ovoj reprezentaciji čini se nedostaje prefinjeni tehničar i kreativac kakav je Saša Ilić. Iako od imena i isustva to treba da budu Stanković i Kovačević, pa i Janković, nijedan od njih trojice osim Krasića, koji ima jasne i prepoznatljive kreativne sposobnosti, ne može da oplemeni igru srednjeg reda.
(Tanjug/MONDO)