Milovan Sikimić jedan je od retkih igrača koji je doživeo da ga Partizan zove dva puta. Prvi put je iskusni defanzivac odabrao odlazak u inostranstvo, ali drugu šansu nije ispustio.

Sikimić je do Partizanovog dresa stigao putem kojim se ređe ide. Iz ekipe Mladenovca, koja je 2002. bila drugoligaš, prešao je u redove francuskog prvoligaša Gengampa. Tamo je nosio kapitensku traku, što je za jednog stranca prava retkost u zemlji Gala. Čuvao je mnoge asove, između ostalih Ronaldinja, Riberija, Pauletu...

"Meni je samo prva utakmica koju smo igrali protiv Bordoa ostala u sećanju. Sećam se da sam pogledao oko sebe i na drugoj strani video Pauletu. Tek tada sam shvatio gde sam. Kasnije je bilo lakše igrati protiv velikih zvezda", počeo je Sikimić razgovor za MONDO.

Sa Gengampom je prošao sve. Igrao je tri godine prvu ligu, ali i dve sezone u drugoligaškom nadmetanju.

"Prvoligaški igrači u Francuskoj su sjajno tehnički potkovani. Igra se lep fudbal i mnogo je teško opstati u toj ligi, to su potvrdili i mnogi igrači koji su otišli iz Francuske. To potvrđuje i Ronaldinjo, koji je jednom izjavio da ko može da igra u Francuskoj, može da igra svugde. U drugoj ligi je najvažnija fizička sprema".

Milovanu je najteže palo upravo ispadanje njegovog tima u drugu ligu. Poraz od Marseja u poslednjem kolu još uvek pamti.

"To je bio poraz koji nas je odveo u drugu ligu. Ja sam posle meča ostao još pola sata na terenu ne verujući šta nam se desilo, bio sam u potpunom čudu".

Neopisiva atmosfera "večitog derbija"

Nakon pet pečalbarskih sezona, Sikimić se vratio u Srbiju, naravno u Partizan, za koji navija od malena. Doveden je kao veliko pojačanje za odbrambenu liniju, koja je je zbog ofanzivnog stila crno-belih uvek na udaru. Osetio je i slast "večitog derbija" koji je, kako kaže, najlepša utakmica u njegovoj karijeri.

"Igrao sam na mnogim velikim stadionima, kao što su Velodrom i Park prinčeva, ali doživljaj sa derbija je nešto posebno. Meni će taj 131. derbi, koji smo igrali na našem stadionu, ostati u najlepšem sećanju, iako je završen remijem 2:2. Ta atmosfera ne može da se opiše nekome ko je nije doživeo na terenu".

Kao i svima u Partizanu, teško mu je pala eliminacija kluba iz Evrope zbog nereda na tribinama, iako su crno-beli igrački bili više nego ubedljivi protiv Zrinjskog.

"U klubu je bilo bojazni kako ćemo na to reagovati mi, igrači dovedeni u prelaznom roku. Međutim, sve smo to brzo zaboravili i okrenuli se domaćem prvenstvu, gde imamo šest bodova više od Crvene zvezde. Nadam se da ćemo osvojiti titulu i sve nadoknaditi u kvalifikacijama za Ligu šampiona".

Pre pet godina Sikimić je dobio poziv Blaža Sliškovića da nastupi za reprezentaciju BiH. U dogovoru sa ljudima iz tadašnjeg kluba poziv je odbio, zbog velikih obaveza.

"To ne znači da sam zatvorio vrata reprezentaciji BiH, ali ni drugima. Tada je bilo takvo vreme da nisam mogao da prihvatim poziv. Mogao bih da igram za BiH jer mi je otac rođen u Ljubinju".

Milovan Sikimić u poslednjih nekoliko godina uvek po nečemu posebnom pamti svoj rođendan. U Francuskoj je na taj dan davao odlučujuće golove, dok je u Partizanu imao peh da se povredi. Na treningu je pokidao prednje ukrštene ligamente.

Trenutno se uspešno oporavlja u banjalučkom centru za izokinetička merenja i vežbe. Bliži se i dan Sikimićevog povratka na teren, a tada će Partizanova odbrana još više dobiti na sigurnosti.

(MONDO, Nemanja Babić, foto: MN Press)