Fudbal

"El Pistolero" je tajnu krio i od žene: Čekali su ga Kamp Nou i Johan Krojf

Izvor mondo.ba

"Bojao sam se da nešto ne krene po zlu pa sam mesecima krio da sam potpisao predugovor sa Barsom", rekao je legendarni Hristo Stoičkov tokom prisećanja na slavne dane provedene na Kamp Nou.

Prije tačno 30 godina Hristo Stoičkov napustio je CSKA iz Sofije i potpisao za Barselonu u kojoj se proslavio i osvojio pet titula prvaka Španije, Ligu šampiona, Kup pobjednika kupova i još mnogo trofeja.

Naravno, u Barselonu nije stigao kao anonimus, već na velika vrata i to kao osvajač Zlatne kopačke 1990. godine.

Stoičkov se u razgovoru za katalonski "Sport" prisetio slavnih dana na Kamp Nou i svemu što je prethodilo.

"Sve je počelo u aprilu 1989. kada sam sa CSKA igrao polufinale Kupa pobednika kupova protiv Barselone. Imao sam sreću da postignem tri gola, dva na Kamp Nou i jedan u Bugarskoj. Ta tri gola obeležila su moju karijeru", rekao je Stoičkov.

Najzaslužniji za njegov transfer na Kamp Nou bio je Đozep Marija Minguelja, čovek koji je u Barselonu doveo i Dijega Armanda Maradonu i Lea Mesija. Zajedno sa potpredsednikom kluba Pakom Venturom oni su predložili Johanu Krojfu dovođenje Bugarina, što je on odobrio.

Stoičkov je otkrio da je dogovorio transfer, ali da to dugo nikom nije rekao, pa ni najbližima.

"Mesecima je trajala neizvesnost. Krajem 1989. sam potpisao predugovor sa Barsom, ali nisam smeo da kažem ni ženi, ni roditeljima. Bojao sam se da nešto ne krene po zlu, pa sam to krio dok nije bilo zvanično, u maju 1990. Zamislite", rekao je Stoičkov.

Bugarin je naveo da su u ga u Barseloni odlično prihvatili i da se navikao na Kataloniju i često putovao po manjim gradićima.

Imao je i izuzetnu podršku svih u klubu pa je nakon dobijanja Zlatne lopte 1994. godine hteo da im se oduži.

"Napravio sam četiri replike Zlatne lopte za one koje su mi pružali najveću podršku. Jednu za fudbalski klub Barselona (replika izložena u muzeju), jednu za CSKA, jednu za predsednika Pujola i jednu za bugarskog predsednika. Možda je to nekom čudno, ali oni su predstavljali Kataloniju i Bugarsku i hteo sam da im se zahvalim za podršku svih ljudi odatle", rekao je Stoičkov, a onda dodao još jednu osobu:

"Mnogo dugujem i Johanu Krojfu. Prvo za to što je verovao u mene. Prvog dana kada sam došao u Barselonu rekao mi je 'Slušaj, radiću s tobom dok ne osvojiš  Zlatnu loptu. Ja sam tada bio praktično niko, a Krojf me izuzetn motivisao. Mnogo puta razgovarao je sa mnom, govorio mi stvari koje mi nisu prijale, ali su povećavale moju želju  za pobedom. Johan je bio sjajan motivator i učinio je mnogo stvari za mene. Moja porodica i ja ćemo mu biti večno zahvalni", istakao je Stoičkov i dodao da je jedan od najljepših golova koji je dao za Barselonu dao u pobedi 6:0 u Bilbau, koju je ekipa tada posvetila Krojfu, odsutnom zbog operacije.

Bugarin je naglasio da je imao da je i na terenu i van njega imao sjajan odnos sa saigračima, sa kojima se i dan danas čuje i održava prijateljske odnose.

"Johan Krojf je bio lider tog projekta, ali lider u svlačionici je bio Hoze Ramon Alesanko, naš veliki kapiten. Tu su bili Bakero, Zubizareta, Kuman... zatim naši šampioni; Čiki Begeristajn - šampion u šalama, Euzebio – šampion u kašnjenju, Hulio Salinas – šampion u gubljenju opklada, Laudrup – šampionu probavanju vina. Sećam se uvek je govorio konobarima 'Ovo ne odgovara, donesite nam drugo'", ispričao je Stoičkov.

"Gojkoečea mi je donosio salatu, šparoge i paprike, Nadal je bio zadužen za španske specijalitete, nikada mi ništa nije zafalilo. Svi u klubu su mi pomagali“, dodao je Stoičkov.

Poseban odnos imao je i sa predsednikom kluba Đozepom Luisom Nunjezom i njegovom suprugom.

"Oni su bili ključni kod mog povratka u Barsu iz Parme", objasnio je Stoičkov.

Samo jednu sezonu zadržao se u Parmi, za koju su tada igrali Đanfranko Zola, Đanluiđi Bufon, Faustino Asprilja, Filipo Inzagi, Fernando Kouto, Tomas Brolin, Dino Bađo...

Parma je završila te sezone na 6. mestu na tabeli Serije A, a Stoičkov uopšte nije impresioniran epizodom na Apeninskom poluostrvu. Naprotiv!

"Taj odlazak iz Barselone 1996. godine bio je moja najveća greška u karijeri. Da imam čarobni štapić, kojim bi nešto u karijeri mogao da izbrišem to bi bilo to. Srećom, ukazala mi se prilika da se vratim nakon godinu dana", zaključio je Stoičkov.

Tagovi